Još od vremena kada je zabio nož u leđa Aliji Izetbegoviću, Fahrudin Radončić na stranicama svojih novina izdaje certifikate ko je Bošnjak, a ko ne, ko je bolji a ko lošiji musliman, pljuje, vrijeđa i progoni – upravo Bošnjake.
Neposredno nakon što je Fahrudin Radončić, u funkciji predsjednika Saveza za bolju budućnost, potpisao protokol o suradnji sa Zlatkom Lagumdžijom, predsjednikom SDP-a, kojim dobija mjesto ministra sigurnosti BiH, a njegova stranka ulazi u vlast, Fahrudin Radončić vlasnik Dnevnog avaza krenuo je u još žešći obračun sa svima onima koji se usuđuju o njemu kritički govoriti i pisati.
Naravno, na vrhu liste su Hilmo i Mujo Selimović, vlasnici Oslobođenja i Dana, Slobodna Bosna, BHRT, Start, zapravo svi oni koji već godinama izvještavaju o kriminalu Radončića i njegovih suradnika i prijatelja.
Samo da nije svih ostalih imao bi Radončić na raspolaganju kompletan javni prostor. I mogao bi kako i koliko želi građane Bosne i Hercegovine ubjeđivati da je on u svemu naj, naj, naj… Najuspješniji biznismen u BiH, najveći Bošnjak, najgorljiviji musliman, najsposobniji političar, najodaniji muž… Samo da nije tih mrskih neprijatelja koji su raskrinkali Radončićeve veze sa Naserom Keljmendijem, Muhamedom Alijem Gašijem, Senadom Šahinpašićem Šajom, Damirom Fazlićem, Miroslavom Miškovićem, srbijanskim tajkunom i Miloševićevim finansijerom ratova na Balkanu, pa sa crnogorskom “finansijskom elitom” Veselinom Barovićem i Boišom Šotrom…
Govorimo jedno, radimo drugo
Metodologija koju Radončić godinama koristi nije se promijenila ni nakon najava da će (napokon) ući u vlast: Dnevni avaz uništava sve koji mu se nađu na putu, manipulirajući činjenicama, dok Radončićevi advokati zatrpavaju sudskim tužbama sve one koji u negativnom kontekstu spomenu utemeljitelja i osnivača. Pri tome Avaz svakodnevno podgrijava atmosferu nezadovoljstva pišući o socijalno ugroženim kategorijama, kojih u BiH, nažalost, ima puno – demobiliziranim borcima, radnicima obespravljenim privatizacijom, mladima koji nemaju mogućnost zaposlenja, ali i drugim brojnim građanima koji već godinama žive na rubu egzistencije. Mada je upravo Avaz godinama doprinosio tome, štiteći vlast od koje je isisavao budžetski novac prije svega kroz ugovore i monopol koje mu je ista ta vlast omogućavala, on svu odgovornost prebacuje na svoje dojučerašnje političke prijatelje – na redu je SDA, i kao jedinu alternativu za izlazak iz teške situacije nudi – Fahrudina Radončića. (…)
Radončić i Avaz za kriminal optužuju one protiv kojih se ne vodi nikakva istraga, niti su na bilo čijoj, a ponajmanje američkoj crnoj listi. Ilustrativan primjer je tekst objavljen u Avazu svega tri dana nakon što je Radončić potpisao Protokol o suradnji s Lagumdžijom spektakularno najavljujući da će baš on biti ministar sigurnosti BiH – u vrijeme kad su svi mediji u regiji pisali o najnovijoj američkoj crnoj listi na kojoj se kao prvi narkoboss iz Evrope našao Naser Keljmendi s kojim se povezuje Radončić.
Ignorirajući odluku američkog predsjednika Avaz objavljuje tekst pod naslovom Tajna paraobavještajna služba i Selimovići doživjeli krah pred sudovima – Bošnjačka mafija mora Radončiću isplatiti 175.000 KM u kome govori o presudama koje su donešene u korist Radončića, o čemu su uredno obaviješteni OHR-a, članice PIC-a i druge institucije. Radončić tvrdi da ga je sud zaštitio od najgnusnijih neistina jer je on “lažno tretiran kao saradnik Nasera Keljmendija” te da su “ove presude dokaz neovisnosti pravosuđa BiH i pokazale su da je neviđena kampanja protiv Fahrudina Radončića, kao lidera opozicije, zasnovana i, nažalost, još se vodi na apsolutnim neistinama”. (…)
Nakon što je SAD stavila Keljmendija na crnu listu o tome je obaviještena Evropska unija od koje se učekuje da učini isto. No, kako je Keljmendi ipak Evropljanin i nekrunisani kralj droge na Balkanu, evropske institucije imaju obavezu da se pozabave i njegovim suradnicima. Sve evropske zemlje (uključujući i članice PIC-a) u sistemu Interpola još od ranije raspolažu podacima o Keljmendiju, jer je Interpol na osnovu podataka iz više zemalja prije nekoliko godina napravio izvještaj o Keljmedniju i njegovoj organizaciji označivši je kao najopasniju u ovom dijelu svijeta. U tom izvještaju se kao jedan od suradnika navodi i Fahrudin Radončić. Usput, generalni sekretar Interpola je Ronald Nobl, Amerikanac, bivši službenik ministarstva finansija SAD-a, ministarstva koje je objavilo crnu listu s Obaminim potpisom.
Iako u svom dopisu ambasadama Radončić tvrdi da presude u njegovu korist dokazuju da je “lažno tretiran kao saradnik Nasera Keljmendija”, takvih presuda nema. Dani su objavili Izvještaj Interpola sa faksimilom tog dokumenta u kome Direkcija za posebni kriminal i analizu (SCA) INTERPOL navodi: “Ovaj dokument je pripremljen isključivo za potrebe agencija za provođenje zakona. Ovaj izvještaj može biti distribuiran trećim zemljama, ali samo uz prethodnu pismenu suglasnost generalnog sekretara Interpola.” Dalje piše da je “ovaj izvještaj sačinjen na zahtjev učesnika na operativnom sastanku održanom u Lionu 20. i 21. novembra 2008. Na ovom su sastanku predstavnici sedam zemalja i UNMIK-a odlučili pokrenuti zajedničku akciju pod nazivom Igman u sklopu projekta Kanun usmjerenu na kriminalnu grupu koju vodi Naser Keljmendi.”
Kako se u Izvještaju Interpola kao jedan od suradnika navodi i Radončić, on je po objavljivanju ovog dokumenta tužio Dane, no nema presuda u njegovu korist o tome. Uostalom, izvještaj je dostavljen kancelariji Interpola u Sarajevu i proslijeđen je nadležnim institucijama u BiH.
Pritisci tužbama
Shvativši da to što Avaz ignorira Obaminu odluku da Keljmendija stavi na crnu listu, ne sprečava sve ostale medije u BiH i regionu da pišu o tome, Radončić je gostujući na jednoj televiziji izjavio da će on, kad bude ministar sigurnosti, uhapsiti Keljmendija “ukoliko budu postojali dokazi”. Odluka američkog predsjednika i Interpolov izvještaj, koji on godinama negira, za Lagumdžijinog ministra nisu relevantni, kao ni istrage o ubistvu Ramiza Delalića koje vode Tužiteljstvo BiH i Specijalno tužiteljstvo u Beogradu, gdje postoje iskazi više svjedoka koji tvrde da je Keljmendi lično platio šabačkom klanu Delalićevo ubistvo.
Kada je ekipa magazina Crta BHT-a pripremala emisiju o organiziranom kriminalu, u kojoj visoko kotiraju i Keljmendi i Radončić, novinarka Svjetlana Vučetić, poslala je službeni dopis Radončiću s upitom o tim navodima na šta joj je on odgovorio da BHT i novinarka pozivanjem na informacije Specijalnog tužilaštva iz Beograda “ruše državnost Bosne i Hercegovine”!?
No, bez obzira što se novinarka pozivala na relevantne izvore Radončić joj je zaprijetio u telefonskom razgovoru kako će “u Expressu objaviti da ste vi Svjetlana prostitutka i da vodite javnu kuću, pa vidite kako ćete se onda oprati. ’Kada vi mene stavljate u kontekst, upotrebljavajući BHT kao javni servis, u mafijaški kontekst, onda i ja to mogu učiniti.’ Dodao je i da se nama ’digao’ da gospodina Radončića, koji je ozbiljan čovjek i lider opozicije, blatimo zajedno sa mafijaškim medijima.” Nakon što je Svjetlana Vučetić obavijestila Udruženje novinara o ovom razgovoru, Radončić je zaprijetio da će je tužiti za klevetu!?
Odavno je Radončić shvatio da su tužbe za klevetu odličan način da se izvrši pritisak na sve one koji pišu protiv njega. Cijeli pravni tim Avaza i nekoliko advokata svakodnevno analizira sve novinske napise o svom šefu i na svako spominjanje njegovog imena slijedi – tužba. A onda manipulira tim presudama, na Avazov način, što potvrđuje i tekst od 4. juna u kome Avaz ispod slike Hilme Selimovića piše da je “ratni dezerter i poslijeratni privatizacijski pljačkaš”, za Muju Selimovića da je “nasljednik od naroda otete imovine”, a ispod slike Bakira Izetbegovića: “Mafijaški šef iz sjene”, dok je “Fahrudin Radončić postao oličenje borbe protiv korupcije”. Osim što to nema apsolutno nikakve veze s presudama na koje se Radončić poziva, nema tog sudije koji bi donio presudu u korist Radončića da ga za ovu klevetu tuže Selimovići ili Izetbegović. Zna to i Radončić, ali kao što je Goebbels govorio, bitan je samo “propagandni učinak koji će kleveta izazvati”, a pogotovo ona ponovljena sto puta.
Konstrukcija neistina
Ešref Gracić, advokat, sačinio je “djelimičan odgovor na pismo predsjednika SBB-a i vlasnika novine Dnevni avaz jer se Hilmo i Mujo Selimović po stoti put označavaju kao bošnjačka mafija, pljačkaši, itd. itd. itd. Dakle, radi se o nezabilježenom pritisku na organe pravosudnih institucija i druge organe, jer su u spornom tekstu objavljene nepravomoćne presude po kojima se provodi dalji sudski postupak. Svjedoci smo da trenutno u svim medijima nastupa gospodin Fahrudin Radončić, poziva se i pokazuje, navodno 45 presuda, tvrdeći da ga je sud zaštitio od najgnusnijih neistina, kao čovjeka, biznismena, a posebno kako on voli za sebe da kaže ’intelektualca’.
Nadalje, brojeve sudskih presuda – predmeta je dostavio svim političkim strankama, OHR-u, članicama PIC-a i drugim jer je navodno ’lažno tretiran da je gospodin Radončić saradnik Nasera Keljmendija’, pripadnik kriminalnog miljea, optuživan za pranje novca i utaje poreza, mafijaš, itd.
Obzirom na pismo i sadržaj materijala koji je dostavio gospodin Fahrudin Radončić, a radi objektivnog i istinitog informisanja, kako pojedine gospode, tako i institucija koje su zaprimile taj pisani materijal, popraćen nezabilježenim izlivima arogantnog i nadmenog držanja, govora i tvrdnji uznesenog Fahrudina Radončića želimo pojasniti sljedeće:
Hilmo i Mujo Selimović, i svi članovi obitelji Selimović, nisu tokom svog života nikada ni prekršajno kažnjavani-osuđivani, a niti se protiv njih vodi krivični ili drugi postupak. Dokaz: Uvjerenje o nekažnjavanju i nevođenju sudskog postupka za Hilmu Selimovića broj 09-0-KR.9367-12 od 20. 6. 2012. i Muju Selimovića broj 09-0-KR-9366 od 20. 6. 2012.”
Advokat objašnjava “kako, kada i zašto su novinari listova Avaz, As bh. dnevnik, Global, Expres (…) u vlasništvu gospodina Radončića otpočeli javni linč – govorom mržnje i konstrukcijom neistina prema porodici Selimović.
Gospodin Radončić i Avaz su podnijeli tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu protiv Gorana Komfortea, komercijalnog direktora Sarajevske pivare sa odštetnim zahtjevom od 1.100.000 KM dana 10. 7. 2003. Tužba je podnešena jer je Sarajevska pivara odbila da prihvati stalnu reklamu u Dnevnom avazu za cijenu od 150.000 KM. Takvu ponudu je komercijalni direktor Sarajevske pivare Goran Komforte shvatio kao klasično reketiranje i iznudu novca od strane osoba iz marketinga lista Avaz.”
Izgubljen spor protiv Sarajevske pivare
“S obzirom da gospodin Fahrudin Radončić nije mogao putem suda u daljem postupku dokazati da je pretrpio nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 1.100.000 KM, isti je dana 8. 6. 2004. godine povukao navedenu tužbu te je advokatu Sarajevske pivare i Goranu Komforteu isplatio troškove iz tog spora u iznosu od 65.953,80 KM.
Dokaz: Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj: P-111/03 od 21. 6. 2004. godine o povlačenju tužbe gospodina Radončića i Avaza sa obavezom da nadoknade troškove Sarajevskoj pivari i Goranu Komforteu u iznosu od 65.953,80 KM.
Zbog klevetničkog pisanja u listovima As, Express i Dnevni avaz, Kantonalni sud u Sarajevu je dana 13. 8. 2003. godine donio rješenje broj: P-60/03 čija izreka rješenja glasi: ’Određuje se privremena mjera pa se tuženom zabranjuje dalje pronošenje i izražavanje neistinitih činjenica na račun tužitelja Selimović Hilme, a koje se odnose na ugrožavanje ugleda tužitelja do pravosnažnog okončanja ovog postupka. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.’ Sudija Bešlagić-Čovrk Dinka…
MUJO SELIMOVIĆ
Ruši, ali ne uspijeva
– Pročitao sam, ima tome i nekoliko godina, odgovor Mustafe Spahića na pitanje zašto njega progoni Avaz. Rekao je, otprilike, sljedeće: “Sve je dobro dok me progoni, na daj Bože, da me počne hvaliti.” Riječi ovog mudrog i meni dragog efendije, čini mi se da u potpunosti detektiraju progoniteljski manir i rušilački nagon Fahrudina Radončića koji se iz dana u dan obrušava na sve one koji rade i žele svojim radom svojoj porodici obezbijediti normalan život. Više nije važno jesu li meta biznismeni, političari, novinari, ljudi iz tzv. javne sfere: na meti su uspješni i manje uspješni Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci, koji se ne stide raditi, koji imaju ono što zovemo kućnim odgojem pa im u obraz ne može stati da lažu, petljaju i pogađaju se s nekakvim lokalnim licemjerima, zaduženim da prenose “ponude koje se ne odbijaju” i one druge tipa “budi pametan, skloni se u stranu, mi ćemo te znati nagraditi”. Na meti su – iz moje branše – oni koji plaćaju doprinose i poreze, poštuju zakone i propise i bore se svakog dana da održe proizvodnju i radna mjesta. Usuđujem se reći, na meti su svi oni kojima je stalo do države Bosne i Hercegovine, koji žele ovdje živjeti, odgajati djecu, radovati se njihovim ocjenama i učestvovati u onim važnim uspjesima i neuspjesima.
Moja porodica i ja smo, valjda specijalne mete, pa su zato nekolicina uistinu uglednih Sarajlija i Bosanaca i došli mome ocu s prijedlogom da spašavamo Oslobođenje. Mislim da nikoga ne treba podsjećati kakva je sudbina bila namijenjena ovom listu. Agresori na našu budućnost ruše i našu prošlost, jer nam žele reći da s njima svijet počinje i završava. Ja na to ne pristajem. I ne samo ja. Sve je više onih kojima se gadi potkupljivost, licemjernost, nasilnički primitivizam i mržnja koji isijavaju iz tih famoznih uporišta. Duboko sam uvjeren da to nije novinarstvo. Kao izdavači, od Oslobođenja i Dana očekujemo da budu novine svih Bosanaca i Hercegovaca, otvoreni i profesionalni, novine koje će prednjačiti u borbi protiv korupcije, kriminala i svih onih pošasti koje koče ovu zemlju na putu ka Evropskoj uniji i NATO savezu. Ljudi s kojima razgovaram, bilo da su naši, domaći, bilo da su stranci, diplomate uvjeravaju me da se to prepoznaje u svim našim izdanjima. Zato Oslobođenje smeta Radončiću. On ne može podnijeti da postoje osobe koje se javno ne boje napisati ono što o njemu govori većina tiho, u kafani, zbog straha od osvete i linča. Oslobođenje danas predstavlja sve ono što on godinama svojim harangama pokušava uništiti, ućutkati i srušiti, a ne uspijeva.
VIŠE OD KANTONALNOG BUDŽETA
Selimovići za sedam godina državi platili 565.973.549 KM na ime poreza i doprinosa
Govoreći o interesima Fahrudina Radončića i ekonomskim i drugim posljedicama po porodicu Selimović, advokat Gracić navodi: “Razlika između novinsko-izdavačke djelatnosti Radončićevog Avaza i firmi u kojima su suvlasnici Hilmo i Mujo Selimović, je u tome što:
1. Hilmo i Mujo Selimović, odnosno njihove firme, pretežno se bave proizvodnjom, prodajom i uslugama i zapošljavanju više hiljada radnika.
Samo u periodu od 2004. do 2011. firme u vlasništvu i suvlasništvu Hilme i Muje Selimovića su ulatile 565.973.549. KM javnih prihoda (poreza i doprinosa) što predstavlja jedan prosječan budžet Kantona Sarajevo.
U navedenom periodu je investirano 430.042.028. u razvoj, zapošljavanje i opremu.
Posebno naglašavamo da su Hilmo i Mujo Selimović na svoja lična primanja uplatili ovoj državi preko 1,5 milion poreza po osnovu plata i ličnih primanja.
2. Fahrudin Radončić se bavi izdavanjem dnevnih novina, u sadržaju kakve jesu, tako da Fahrudin Radončić, kao vlasnik, odnosno njegova izdavačka kuća Avaz roto press kršeći apsolutno sve pravne norme etičkog kodeksa u novinarstvu, ima interes da objavljuje iskonstruisane neistine o Hilmi i Muji Selimović, i njihovoj obitelji, te njihovim firmama – poslovanju, njihovom privatnom životu i da bude nepravomoćno sankcionisan za sada 37 zvanično zaprimljenih nepravomoćnih presuda, na čemu plasira povećan tiraž svoje novine, a time uvećava i svoje prihode, jer su isti u nesrazmjeri sa visinom obeštećenja izrečenih u sudskim presudama.
Naosporno je čega je sve vlasnik gospodin Fahrudin Radončić, ali je sporno i upitno da isti ima primanja od svega 1.200 KM mjesečno pa se postavlja pitanje kako i na koji način je stekao toliku ličnu imovinu sa primanjima od svega 1.200 KM.
A posebno je pitanje koliko i kada je gospodin Fahrudin Radončić ovoj državi-društvu uplatio poreza po osnovu ličnih primanja?
Na sve ovo gostujući u emisiji 60 minuta Federalne televizije 2009. godine gospodin Mujo Selimović je javno zatražio da se ispita porijeklo imovine porodice Selimović i Fahrudina Radončića, na čemu obitelj Selimović i danas insistira.
Novinari listova u vlasništvu gospodina Fahrudina Radončića su u proteklih 12 godina neistinama – govorom mržnje, izvršili i nadalje vrše, javni linč nad porodicom Selimović i njihovim poslovanjem.”
SARAJEVSKA PIVARA, KLAS, SPRIND, VEGAFRUIT
Avaz pokušava uništiti domaću privredu
Nazif Branković, direktor Sarajevske pivare: “Pisanje Dnevnog avaza nanosi štetu Sarajevskoj pivari, jer od dobrog kolektiva, u kome vladaju dobri međuljudski odnosi, oni svojim tekstovima pokušavaju da stvore među narodom mišljenje da se radi o lošem kolektivu koji ne izmiruje svoje obaveze. Međutim, rijetki su kupci koji su zbog laži objavljenih u Avazu prestali da surađuju sa Sarajevskom pivarom. Ima onih na koje su te laži i tekstovi uticali i koji su prestali da rade sa Sarajevskom pivarom iz straha od Avaza, ali naše proizvode uzimaju iz druge ruke, preko posrednika. Zbog svih tih laži koje objavljuje Avaz, Klas i Sarajevska pivara su podnijeli tužbe protiv njih.”
Haris Kuskunović, direktor Klasa d.d. Sarajevo: “Kompanija Klas d.d. Sarajevo već duže vrijeme se suočava sa neistinitim, nepotpunim i tendencioznim napisima Dnevnog avaza, čiji je cilj stvaranje negativne slike o našem poslovanju u javnosti, odnosno dezinformiranje naših kupaca, potrošača i poslovnih partnera. U tim režiranim tekstovima nikada se ne poštuje profesionalni standard – saslušati/čuti drugu stranu, tako da se čitaocima svjesno uskraćuje potpuna i objektivna informacija. Nerijetko se novinari i urednici Dnevnog avaza i drugih vlasnički povezanih medija (TV Alfa…), osim netačnih informacija, posluže i grubim kvalifikacijama i teškim riječima.
Kontinuirano negativno izvještavanje, svakako, u široj javnosti nanosi štetu i narušava ugled kompanije Klas d.d. Sarajevo, koja se tradicijom, iskustvom i kvalitetom proizvoda izborila za mjesto lidera mlinsko-pekarske industrije u BiH. Međutim, naši vjerni kupci, potrošači i dobavljači prepoznaju namjere i ciljeve Dnevnog avaza, a raduje nas činjenica da je sve više i običnih građana koji i u tendencioznim tekstovima znaju razlučiti istinu od neistine. Na žalost Dnevnog avaza, Klas i dalje njeguje međusobno povjerenje i čvrste partnerske odnose sa kupcima i dobavljačima, te svojim potrošačima svakodnevno isporučuje hranu vrhunskog kvaliteta. Poštujemo slobodu informiranja i slobodu medija, ali želimo da javnost bude zaštićena od neprofesionalnog i manipulatorskog izvještavanja. Zanimljivo je da Dnevni avaz nikada nije objavio niti jednu pozitivnu priču o Klasu i iz Klasa, jer je cilj samo jedan – rušenje i ono male preostale uspješne domaće privrede…”
Ivica Kramar, direktor Sprinda: “Sigurno je da pisanje Avaza pravi mnogo štete. Mi radimo plemenit posao, jer proizvodnja hljeba to jeste, i ne zovu nas bez razloga bijeli rudari. Na ovim temperaturama, kad svi gledaju da se negdje sklonu, naši vrijedni pekari cijelu noć rade da bi naši kupci ujutru imali svježi hljeb. I u februaru, kad je bio najveći snijeg, mi smo se prvi probili do Kliničkog centra i svih drugih kako bismo dostavili hljeb. Smatramo zbog toga nekorektnim to pisanje koje sigurno utiče da dio javnog mnjenja drugačije gleda na nas. Međutim, i naši poslovni partneri i kupci znaju prepoznati kvalitet koji nudimo i razlučiti ga od tendencioznih tekstova kojima je očito cilj da nanesu što veću štetu domaćoj proizvodnji.”
Zlatko Sejmenović, direktor Vegafruita: “Ne čitam Dnevni avaz i ne zanima me šta piše, ali naravno ako se u negativnom kontekstu spominje grupacija, a mi smo njen dio, da to nanosi štetu svima nama. Kolege su mi rekle da je ranije, 2010. godine bilo nekih problema, ali za četiri mjeseca koliko sam ja direktor mi nismo imali slučaj da je neki kupac zbog toga raskinuo ugovor, niti zbog tog pisanja imamo ikakve štete u poslovanju.”