“Djeca Dijaspore” sam napisala za svu djecu koja su odrasla van granica Balkana u 90im godinama. Pjesma tematizira djecu i tinejdzere 90'ih godina koji su odrasli po stranim državama i samim tim se suocili sa drugom kulturom i mentalitetom.
Tokom 90ih godina djeca su nosila veliku odgovornost – od 11 godina cesto su morali paziti na mladju sestru ili brata, odrzavati kucu ili kuhati, te pisati sami zadace dok su roditelji radili i bili pod pritiskom da hrane familiju. Sjecam se dobro prijateljica koji cesto nisu smijeli van se igrati prije nego sto ne pospreme svoj stan. Mi smo relativno rano zbog tih obaveza i sazrijeli te se druzili po “Beckim kavezima”. To su pretezno bili parkovi gdje smo se svaki dan sreli, druzili, dok su muskarci igrali kosarku. Nasa generacija je bila cesto zbunjena i preopterecena: Kod kuce je bio jedan rezim ponasanja i razmisljanja nego kojeg smo dozivljavali van nasih kuca.
Sjecam se dobro osnovne skole kad je uciteljica u Austriji pricala sa cijelim razredom otvoreno o seksualnoj edukaciji. Mene je uhvatio toliki stid, sram, nisam znala sta bih roditeljima rekla, kad stignem kuci. Austrijancima neke teme nisu bile tabu, sasvim se otvoreno pricalo o tim stvarima. Zbog toga je pjesma otpjevana na pola njemackom jeziku i pola bosanskom jeziku, kao simbol da u toj fazi zivota, djete ne zna sta je korektno a sta nije, jer uci u kuci jedno, dok na ulici i skoli sasvim nesto drugo. Svakodnevnica u drugoj zemlji, za nas je bila shokantna stvar.
Pjesma obrađuje isto posebne teme naseg, balkanskog mentaliteta“, kao kolektivni sklop u svakom domaćinstvu. Stalno poređenje sa „boljim, razumnim djetetom“ su pratila nasa djetinjstva. Svako od nas ima nekog “Sina” ili “Cerku” od Halida, koji je uvijek fin i poslusan bio. U mom slucaju to je bio Enes koji je uvijek imao odlicne ocijene, nije nikad pravio probleme. Uvijek sam morala biti kao Enes. “Sram te bilo, sta ce ljudi reci” – je svakom poznata recenica izgovorena tokom odrastanja. Svi mi smo pravili gluposti i greske, al najveci strah kod mnogih je od toga sta ce drugi reci.
Koketiram malo te nase navike i mane, dovodim ih namjerno na izlog. Pjesmu ne posvećujem samo generaciji 90-ih godina, nego svima koji su morali zbog raznih razloga napustiti svoju domovinu te se upoznati i sprijateljiti sa drugom kulturom i mentalitetom. “Dijeca Dijaspore” nije obična pjesma, gledam ovu pjesmu kao izraz manjinskog društva u Austriji i sirom Evrope, kao i potraga za identitetom u mladosti.
AZRA
KOMENTARI