Bio jednom jedan… Ovakav uvod u mnoge bajke, smo svi bezbroj puta slušali kao djeca. Bajke su prije svega lijepe i poučne za djecu. Međutim kada ljudi odrastu, a još uvijek žive u bajkama, onda to može ukazivati na ozbiljne psihičke poremećaje. A ako takvi ljudi obnašaju odgovorne funkcije u društvu, onda je preporučena ozbiljna doza opreza u komunikaciji i kontaktu s takvim osobama. Nažalost, neka lica, unatoč životnim godinama nikad neće doprijeti do mentalne adolescencije.
… Tako jedne ljetne noći, pred sam njen kraj, u cik zore, prije izlaska sunca, mali cvrčak se njihao na tananoj travci i posmatrao zvijezde. Tako su divne, tako su krasne, te prelijepe svjetlucave zvijezde. Cvrčak je želio po svaku cijenu dokučiti do zvijeza, zagrliti ih i nikada ne pustati. I svoju dušu bi prodao da ih dotakne, te prelijepe svjetlucave tačkice, gore visoko na nebu. Kad bih imao zvijezde bio bi gospodar svijeta. Bio bih najmoćniji. Bio bih najljepši. Bio bi najjači. Šaputao bi sebi mali cvrčak svaku noć. Međutim, džaba se cvrčak upirao, njihao travku lijevo desno, skakao s travke na travku u nadi da će mu neka od njih pomoći da dosegne do samog neba. Vidio cvrčak da mu skakutanje tamo-vamo neće pomoći do žarko željenog cilja, pa poče kovati drugi plan. Spazio je cvrčak moćnog vuka i ustvrdio da je on najveće i najjače biće koje je ikad vidio. Lukavo, dodvoravajući mu se i hvaleći njegovu snagu i veličinu približi mu se i zaskoči na leđa kako bi dohvatio zvijezde. Ne sluteći za njegov plan moćni vuk ponese cvrčka šumom…
Ovako nekako mogla bi da ide bajka koju kao djeca možda nismo slušali, ali imamo mogućnost uživo pratiti u našoj čaršiji, ukoliko otvorimo oči.
Vidimo da su neki spremni mijenjati tabore, kovati zavjere, obmanjivati javnost, iskorištavati ljude oko sebe, pa čak i koristiti se lažima samo da se dohmu svog komada slave uspinjući se na tron. Međutim, političko liderstvo mnogima će to ostati samo pusti neostvareni san.
Skoro sve profesije karakterišu određeni stereotip u društvu, pa je tako u našem narodu dobrano zavladalo mišljenje da je bavljenje poltikom nešto prljavo i čega se časni ljudi trebaju da klone.
Nažalost, moj skupštinski kolega svim naporima pokušava opravdati taj stereotip. Opredijelio se duboko zaroniti u mulj, ispod svih moralnih normi i na najperfidniji način pokušati degradirati sve one koji mu se nađu na putu do žarko željene slave, a koju prema njemu donosi samo vlast. A mene, ta simpatična upiranja najviše podsjećaju na želju malog neprimjetnog cvrčka da se dočepa zvijezda. Pa mu svako sredstvo milo.
Poslušno moj skupštinski kolega, na ekranu mobitela pomno čeka sms instrukcije cazinske političke oligarhije, koji mu obećaše preuzimanje vlasti u našoj lijepoj čaršiji na 9 rijeka. Eh, taj neispunjeni san…
Iskreno rečeno, mislio sam da se zadnjih dana raspisao u svoje ime i u ime korištenih lažnih internet identiteta u želji da poveća praćenost svog portala, te da mu je za to prihvatljivo širiti laži o drugima, međutim svakim danom me više ubijeđuje da je ipak zaslijepljen žarkom željom vladanja u nadi sticanja respekta svojih sugrađana. Pa zaista je taj narod je „kriv“ što ne dijeli to visoko mišljenje o njemu kao i on sam.
Tako moj kolega drži moralne predike, a laže o drugima. Ustrajava u laži i kad ga dematuju treća lica. Dijeli političke savjete, onima koji ga politčki poraziše. Poziva se na demokratiju, a ne prihvata volju naroda. Hoće da se nadmeće, a ne prihvata rezultat. Ocijenjuje one, koji ga mogu podučavati…
Nažalost, kako poče slijediti politčku oligarhiju Grada svjetlosti, izgubi kompas, pa ne zna gdje pripada. Zaslijepljen obećanom vlašću, a bez kuveta realizacije, mogao bi se ko i sažaliti na razmahanog političkog beskičmenjaka, da upravljanje državom nije isuviše ozbiljna stvar. Tako se i u hadisu kaže, kada su dva čovjeka tražila od Poslanika a.s. da ih postavi za upravnike u onome što mu je Allah dao od vlasti, da im je odgovorio: „Tako mi Allaha ovaj posao nećemo dati onome ko ga traži i ko za njim žudi.“ Moj kolega žudi do stanja patnje. Postavljanje rođaka, poznanika i istomišljenika na pozicije vlasti, bez obzira da li su za njih sposobni ili ne, u Islamu smatra se pronevjerom emaneta. Mi vidjesmo kako se na ministarsko mjesto zlatnog ljiljana dovede ahbab i poslovni partner…
To je pouka svima nama, koji hoćemo da razmislimo.
Sanel Mahić
KOMENTARI