Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj, jer ih nismo naslijedili od svojih djedova i očeva nego smo ih posudili od svojih potomaka.” (Bik Koji Sjedi)
Nisu zeleni vitezovi iz bajki, duhovi vegetacije i plodnosti. Ili Spidermeni koji svojim mrežama zaustavljaju neprijatelje. Ni Davidi Copperfieldi koji iluzionističkim trikovima rješavaju problem. Ne šalju kišu, ne podstiču žito da raste, stada ovaca i jata golubova da se umnožavaju, ne mogu zaustaviti poplave 2014. u Bosni i Hercegovini, klizišta na zeničkoj Maloj Brodi i erozije zemlje zbog neplanske sječe.
Mada, ruku na srce, malo ko od nas i zna da uopće postoje. Oni su “obični” federalni inspektori zaštite prirode. Slovom i brojem – dva, za cijelo područje bh. entiteta Federacija BiH.
Biološki potencijal
Štite ono što nam je Bogom dano, biljne i životinjske rijetkosti, vodu, zemlju, zrak, na određenim područjima, a i izvan njih. Zaštićena prirodna područja u Federaciji BiH trenutno ne zauzimaju veliku površinu, manje od jedan posto, te inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o zaštiti prirode (donesen 2013.) i propisa donesenih na osnovu njega u zaštićenim područjima I i II kategorije (strogi rezervat prirode, područje divljine, nacionalni park) obavljaju dva federalna inspektora zaštite prirode zajedno s glavnim inspektorom, a u zaštićenim područjima kategorije III, IV, V i VI kantonalni organ za inspekcijske poslove ako taj kanton ima inspektora. Osim toga, federalni inspektori imaju nadležnost nad držanjem, prometom i hvatanjem životinja s Crvene liste Federacije BiH, kao i nad prometom i uzimanjem iz prirode biljaka i gljiva s Crvene liste. Dakle, sve ono što su eksperti iz ovih oblasti procijenili da je ugroženo i stavili na crvene liste ugroženih biljaka, životinja i gljiva u FBiH ili ono što je na međunarodnim popisima ugroženih vrsta nadziru federalni inspektori.
Federalnu inspektoricu za zaštitu prirode Adisu Marshall upoznao sam u Nacionalnom parku Una. Mislio sam da samo šeta prekrasnim krajolikom, a ona je – radila.
“Trenutno u tri kantona postoje inspektori koji mogu obavljati nadzor iz ove oblasti. To su Kanton Sarajevo (KS), Hercegovačko-neretvanski (HNK) i Tuzlanski (TK). KS je nadležan za spomenike prirode Skakavac i Vrelo Bosne, zaštićene pejzaže Bijambare, Trebević i Bentbaša. Sa kantonalnom inspekcijom u Sarajevu imamo dobru saradnju. Federalni inspektori, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, pokrivaju i nadležnost kantonalnih tijela sve do momenta dok se ne uspostavi adekvatan nadzor na kantonalnom nivou”, objašnjava Marshall.
Ona ističe da, i pored općenito haotičnog i neuređenog bh. društva u gotovo svim segmentima, u Federaciji BiH postoji jak biološki potencijal, a da pravu ocjenu stanja – je li dobro, srednje ili alarmantno – može dati zavod za zaštitu prirode sa svojim stručnim službama, koji FBiH, nažalost, još nema, a on je ne samo zakonska obaveza nego i evropski standard. Federalna uprava za inspekcijske poslove (FUzIP) uputila je Ministarstvu okoliša i turizma prošle godine inicijativu za uspostavu tog zavoda. U entitetu Republika Srpska (RS) ulogu zavoda ima jedno odjeljenje za prirodno naslijeđe pri Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS-a. Inspekcija za zaštitu prirode FBiH trenutno je u sastavu Šumarskog inspektorata, gdje ima adekvatnu stručnu podršku glavnog inspektora kao neposrednog rukovodioca i direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove, a na raspolaganju su joj vozila tog inspektorata.
Životinje sa Crvene liste
“Nije dovoljno samo donijeti zakon, potrebno je svakodnevno raditi na svemu onome što bi doprinijelo informisanju javnosti, te edukaciji svih članova društva, a posebno mladih. U tom višegodišnjem procesu neophodan je timski rad stručnjaka biologa, inženjera šumarstva, geografa, geologa, veterinara, agronoma… Sama činjenica da vrlo često javnost ne razlikuje pojam okoliš od pojma priroda govori o značaju osvještavanja javnosti. Vrlo često se susrećem na terenu sa ljudima koji ne razumiju značaj zaštite nekog područja ili neke biljne ili životinjske vrste”, kaže federalna inspektorica.
Kao primjer navodi odnos prema divljim životinjama, gdje naši ljudi smatraju normalnim da mogu držati divlje životinje u zatočeništvu.
“Tako se kao inspektor nađete u situaciji da subjekt nadzora drži u zatočeništvu divlju životinju sa Crvene liste. Neke od tih divljih životinja ne možete vratiti u prirodu, a u Bosni i Hercegovini trenutno nemamo prihvatilište za takve životinje. Inspektori onda nalaze najbolja moguća rješenja privremenog tipa u saradnji sa resornim ministarstvom. Poznat je primjer medvjedića koji je bio tema bh. medija. Upornošću kolega iz inspektorata, medvjedića smo pronašli i privremeno udomili, a takvih slučajeva bilo je više”, priča Adisa Marshall.
Od nje saznajemo mnogo bitnih detalja, poput onog o konvenciji CITES, koju je Bosna i Hercegovina potpisala, uspostavila tijelo na državnom nivou, ali još nije definisano koji je to organ koji će izdavati dozvolu.
“Sada imate situaciju da ništa što je zaštićeno i nalazi se na međunarodnoj CITES listi ne može učestvovati u prometu, jer je nemoguće ishoditi dozvolu. Osim toga, nepostojanje adekvatne kontrole može dovesti do toga da se ne može bitno utjecati na smanjenje broja krivičnih djela nelegalne trgovine divljim životinjama, posebno ugroženim vrstama, a ova vrsta kriminala, uz nelegalnu sječu i ribolov, prema izvještajima UN-a, četvrta je kriminalna aktivnost u svijetu nakon trgovine drogom, falsificiranja i trgovine ljudima”, podsjeća federalna inspektorica. Također, zbog nedostatka podzakonskih propisa inspektori ne mogu naplatiti adekvatnu kaznu kao u Hrvatskoj, gdje inspektori naplaćuju kazne po komadu zaplijenjene životinje.
Prokoško jezero ,Ustupljeno Al Jazeeri“Kada zaplijenite 700 kornjača, kazna je 700 puta veća nego za jednu ili kazna za vreću prstaca u odnosu na jedinku puno je veća. Bitna je i obuka carinskih službi, koje će prepoznati ovo i neće se desiti da krijumčari iz Bosne i Hercegovine iznose vrste koje su zaštićene. Osim toga, izuzetno je važan faktor stabilno sudstvo, koje neće umanjivati kazne”, navodi Marshall. Spominje komunikaciju i uspješne edukativne sastanke i predavanja s kolegama iz iste oblasti u regiji, u čemu imaju bezrezervnu podršku Federalne uprave za inspekcijske poslove, na čelu s direktorom Anisom Ajdinovićem.
Ilegalna trgovina životinjama
S inspekcijom zaštite prirode Republike Hrvatske uspostavljena je izvrsna saradnja, a Hrvatska je barem 15 godina ispred Bosne i Hercegovine u tom poslu. Kontaktirali smo višeg inspektora zaštite prirode Željka Vukovića. On kaže:
“Za inspektore je važno da imaju prema svima isti aršin, ali da ne izgube empatiju, da procijene koga se može opomenuti, a koga žestoko kazniti. Što se tiče zavoda za zaštitu prirode, on je neophodan, a zna biti važan i za inspekciju, npr. kad na sudu trebate dokazati da je neka stranka svojom djelatnošću znatno ugrozila prirodu. Zavod o tome izda stručno mišljenje, a njihovo mišljenje, kao državne stručne institucije za zaštitu prirode, ima težinu i uvažava se.”
Po Vukovićevom mišljenju, u Bosni i Hercegovini cvjeta ilegalna trgovina svim vrstama životinja. Stanje u Srbiji mnogo je bolje kad je riječ o ustroju institucija. Podsjeća, kao i inspektorica Marshall, da se u Bosni i Hercegovini ne provodi CITES. Vuković je specijalist za krivolov i trgovinu svim vrstama životinja, pa se događa da presiječe i lanac krijumčarenja iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. Bavi se i nadzorom nacionalnih parkova, rezervatima, parkovima prirode i staništima životinja i biljaka. Prije dvije godine obučavao je srbijanske inspektore, carinike i granične policajce.
Marshall navodi neke primjere kroz koje ukazuje na profesionalan pristup “strankama”.
“Recimo, ako se radi o biljci Ruscus (aculeatus i hypoglossum), poznatoj kao veprina (aculeatus liječi proširene vene, op. aut.), koja je na Crvenu listu stavljena zbog prekomjerne upotrebe u cvjećarstvu, mi stavljamo zabranu za dalji promet i izdajemo prekršajni nalog, koji za pravno lice iznosi od 5.000 do15.000 KM. Za fizička lica kazna je između 500 i 1.500 KM. Naravno da nećemo kazniti nekoga ko je u neznanju ubrao jedan cvijet bosanskog ljiljana koji je na Crvenoj listi, ali nećemo ni proći pored te osobe, a da je ne opomenemo. Meni se upravo to dogodilo, da sam naišla u slobodno vrijeme na čovjeka koji je nosio stručak bosanskih ljiljana (Lilium bosniacum) i mogu vam reći da mu nije bilo nimalo prijatno kad sam ga opomenula”, priča ona.
Ističe da je veoma važna uloga organizacija, saveza i društava koje se bave pitanjima zaštite prirode i dobra saradnja inspektora s njima, ali i ljubiteljima prirode. Ovdje su značajni i nadzornici, tzv. čuvari prirode, koji rade u zaštićenim područjima. Oni vrše neposredan nadzor i imaju ovlaštenje da legitimišu, slikaju, zapišu, a njihove su prijave dragocjene. Nije to još uređeno u svim područjima, a u svakom slučaju, kaže inspektorica Marshall, prednjači nadzornička služba u Nacionalnom parku Una, koji je ujedno i jedini nacionalni park u Federaciji BiH. Na kraju dodaje da je najveći problem u NP Una nelegalna gradnja, uglavnom vikendica, ali da se radi sistematski i u skladu s propisima te uz kvalitetnu saradnju građevinske inspekcije Bihaća i JP Nacionalni park Una.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI