Šefik Kahrimanović (60), mještanin Bastasa, zaseoka naselja Ćela kod Prijedora, od kad zna za sebe, sakuplja starine. Na svom imanju sada ih ima više od hiljadu, dovoljno za dva muzeja.
– Još nisam tačno izbrojao koliko toga imam, ali nema čega nema, od pegli, dolapa, starih ukrasnih posuda, mačeva, kubura, buzdovana. Tu je i sijačica stara više od 150 godina, nekoliko singerica, poljoprivrednih alatki, rakijskih kotlova, starih kovanica i novčanica, pa čak i američkih registarskih tablica – govori Šefik.
Neće prestati
U rodne Bastase vratio se prije dvije godine, tri godine nakon stravične porodične tragedije, saobraćajne nesreće u Italiji, u kojoj je na putu prema Švicarskoj, gdje je boravio više od tri i po decenije, izgubio tri najbliža člana porodice. U Bastasima je, po povratku, nastavio sakupljati starine. Dok nam pokazuje fijakere, kojih ima čak sedam, i saonice, koje u vrijeme zimske idile vuku njegovi konji, Šefik kaže da sa sakupljanjem starih predmeta nikad neće prestati.
– To me odmara i opušta. Dosta toga sam donio iz Švicarske, odakle sam dovezao i pet fijakera, potom neke njihove stare predmete, ali i nešto što sam prikupio na brojnim putovanjima. Ništa nisam dobio, sve sam kupovao – kaže Šefik, vlasnik vjerovatno najvećeg muzeja na otvorenom u Bosanskoj krajini.
Zanimljivo je da svaka starina koju je ovaj pasionirani sakupljač vlastitim rukama vratio u život, ima svoje počasno mjesto. Žao mu je što ga, osim najbližih, djece i nevjenčane supruge Remize, malo ko podržava u tome što radi. A on bi volio, mada još nije sve izložio, da što više ljudi vidi ono što je decenijama s ljubavlju sakupljao.
Dolaze gosti
– Prošle godine, u posjeti mi je bila jedna grupa djece iz Ljubije, predškolskog uzrasta. Doveli su ih roditelji da vide šta imam. Česti gosti su mi mladi Švicarci, u maju je ovdje nekoliko dana boravio i moj šef iz Švicarske, a ja bih volio da starine pokažem svima. Ko god može, neka dođe – kaže Šefik, koji se veoma obradovao posjeti novinarske ekipe “Dnevnog avaza” i činjenici da će njegovi eksponati konačno “ugledati svjetlost dana”.
Ljubav prema životinjama
Šefik na imanju, koje se doslovno ogleda u obližnjem ribnjaku Saničani, ima i tri psa, tri konja, 40 ovaca, stotinu kokoši, deset pijetlova, norke, dva zeca i na počasnom mjestu čak i malu kornjaču. Životinjama se posebno raduje unuk Eldin, koji i ovo ljeto, umjesto u Švicarskoj, provodi u Ćeli, kod djeda.
– Kobila je austrijska Brigita. Ona ima ždrijebe Benu, a poni Bruno je Bosanac i kod mene je došao iz istočne Bosne. To je porodična tradicija, ta ljubav prema konjima, koju sam naslijedio od rahmetli oca Murata – kaže Šefik.
KOMENTARI