instant fap

Četvero djece više nema majku, žive u teškim uvjetima: Zdravstvo, socijalni rad, lokalne vlasti…, ko je zakazao?

Četvero djece više nema majku, žive u teškim uvjetima: Zdravstvo, socijalni rad, lokalne vlasti…, ko je zakazao?

Četvero djece iz porodice Ahmetović ostali su bez majke, 36-godišnje Indire Dervišević, vijest je koja se brzo proširila našom državom.

Prva koja je priskočila u pomoć da, sada samohranom ocu, koji živi u Donjem Grabovcu na području Velike Kladuše, Elvedinu pomogne bila je organizacija Pomozi.ba koja je organizirala humanitarnu akciju kako u ovoj situaciji djeci ne bi ništa falilo.

Međutim, prije smrti njihove majke porodica se suočavala sa brojnim problemima iz dana, gdje se pokazalo da je sistem u potpunosti zakazao.

Dom zdravlja Velika Kladuša

Naime, Indirin nevjenčani suprug je u izjavama za medije kazao kako se njegova supruga javljala doktorima nekoliko dana prije smrti zbog zdravstvenih problema, ali da je zbog nemara ljekara preminula.

– Nekoliko puta se sa istim simptomima, jakim bolovima u stomaku, javljala doktoru. Svaki put sam tražio da nam daju uputnicu za Kantonalnu bolnicu u Bihaću. Kada smo se pretposljednji put javili u Dom zdravlja u Velikoj Kladuši, doktorica mi je rekla da nema potrebe da ide u Bihać jer su joj oni sanirali sve probleme koje je imala u stomaku. Garantovala je da je sada sve kako treba – kazao je Ahmetović za Hayat.ba.

Pokušali smo kontaktirati supruga preminule, ali zbog lošeg signala u području gdje se danas nalazio nismo uspjeli razgovarati s njim.

Ove Ahmetovićeve navode demantuju iz Doma zdravlja Velika Kladuša.

– Prvi put se pacijentica javljala 30. maja, a zatim drugi put 1. juna je upućena na hospitalizaciju u Kantonalnu bolnicu Bihać. Prvi put je javljanje bilo u vezi s bolovima u stomaku, relativno srednje opće stanje, nije se osjećala dobro. Uz prvi nalaz u hitnoj službi dat je kompletan pregled, od onoga što se nalazi u hitnoj i date su upute da se pacijentica javi porodičnom ljekaru ili nadležnom doktoru ukoliko ga ima, pošto ona nije imala zdravstveno osiguranje, da bi mogla uraditi kompletne nalaze. Nije bila vitalno ugrožena. S obzirom na podatke drugih osoba saznala sam da se liječila u privatnim poliklinikama, navodno trošila neke tablete – kazala je za Faktor direktorica Doma zdravlja Velika Kladuša Evresa Okanović.

Ističe da je pacijentica 1. juna, kada je dovezena u jako lošem stanju, “istog trena ušla u hitnu službu, preuzeta od strane svih uposlenika”.

– Upućena je 1. juna u pratnji doktora urgentne medicine, specijalizanta i medicinskog tehničara u Kantonalnu bolnicu. Imala je kompletnu opremu i kompletnu uslugu zdravstvene zaštite na nivou primarnog u Domu zdravlja Velika Kladuša. Tražili su da se uradi obdukcija, ali suprug je izričito zabranjivao da se uradi obdukcija. Iz podataka uposlenika, suprug ju je doveo i rekao: “Eto vam je” i dao je broj telefona da se zove ako šta bude trebalo – kazala je Okanović.

Demantuje navode da pacijentici nije pružena adekvatna medicinska pomoć.

– Žao mi je što se tako desilo, ali što se tiče nas, bilo je revnosno i maksimalno učinjeno da se spasi jedan život. Imamo jako puno svjedoka i imamo dokumentaciju za sve što govorimo – izričita je Okanović.

Kantonalna bolnica Bihać

Specijalista urgentne medicine Irma Arifović koja je bila dežurna kada je pacijentica Dervišević hospitalizirana u Kantonalnoj bolnici Irfan Ljubljankić u Bihaću, ističe da je pacijentica pimljena u 20 sati, a da je smrt proglašena u 23.05 sati, te da su ljekari učinili sve što su mogli kako bi joj pomogli, ali da je njeno zdravstveno stanje bilo izuzetno loše.

– Indira Hozanović (djevojačko prezime, op. a.), rođena 1984. godine, kod nas je bila tri sata. Mi smo uradili sve što smo stigli, ali to je bilo prekratko vrijeme da bi se dalo išta napraviti zbog stanja u kojem se nalazila. Ona je imala jedan kompletni kolaps organizma. Zavedena je pod sumnjom na tireotoksikozu, moždani udar i febrilno stanje. Mi uopće nismo stigli ni sve odraditi kada je ona ušla u srčani arest. Imamo samo sumnje, nemamo ništa potvrđeno – pojašnjava Arifović.

Doktorica Arifović ističe da se iz nalaza vidi da se radilo o nekom velikom upalnom stanju.

– Neka strašna superinfekcija je bila u pitanju. Febrilno stanje u kojem je bila, i ta neka infekcija, uvela ju je u ovo što se desilo. Činjenica je da ona nije bila na vrijeme tretirana i činjenica jeste da je došla na vrijeme, da bi vrlo vjerovatno ishod bio drugačiji. Pored svega toga imala je poremećaj srčanog ritma, imala je edem mozga, zatajenje bubrega. Kod nje je, nažalost, bilo sve. To je bilo jedno stanje u kojem ništa nije bilo kako treba. Od ritma koji je bio 220, temperature 40, urađen je CT mozga, kod te jadne žene bilo je svega i šta je tačno od svega toga bilo uzrok smrti, ne znam reći – pojašnjava Arifović.

I ranije su mediji pisali o ovoj porodici i nedaćama koje su ih zadesile.

Prema pisanju portala reprezent.ba iz novembra 2018. godine, porodica je živjela u teškim uvjetima u mjestu Donji Grabovac na području Mjesne zajednice Vrnograč, te da je najmlađe dijete, sin rođen sa zdravstvenim problemima.

Ova porodica je zbog komplikacija koje su nastupile nakon porođaja dječaka podnijela tužbu protiv doktorice koja je vodila trudnoću i Doma zdravlja Velika Kladuša, zbog kako su tada naveli, nemara ljekara.

Kada su počeli sa liječenjem njihovog tek rođenog sina, pojavio se problem jer beba nije imala zdravstveno osiguranje, a novca za njegovo liječenje nisu imali.

– Radi boljeg razumijevanja ovog (ne)rješivog problema treba istaći da Elvedin i Indira nisu vjenčani niti ima izgleda da budu jer Indirin prethodni vjenčani muž, sa kojim ima jednog sina, na to ne pristaje, a pri tome je sa područja Općine Cazin. Indira nije prijavljena na teritoriji Velike Kladuše i nema ličnu kartu. Sve četvero djece je upisano na oca Elvedina Ahmetovića. Ovo je dakle problem kojeg nisu u stanju riješti Centri za socijalni rad Velike Kladuše i Cazina pa ni pravnici Doma zdravlja – naveo je tada reprezent.ba, dodajući da ni njihova kćerka koja je tada stekla uvjete za polazak u prvi razred nije upisana u školu jer je, kao su tada naveli, roditelji nisu bili u mogućnosti voditi.

Nekoliko humanitarnih organizacija je i ranije organiziralo prikupljanje pomoći ovoj porodici u kojoj niko ne radi i koja živi na rubu egzistencije.

Centar za socijalni rad

Emira Veljačić, direktorica Centra za socijalni rad Velika Kladuša, ističe kako se oni ovim slučajem bave već pet godina.

– O detaljima ne mogu govoriti, ni šta smo radili jer ne možemo iznositi podatke naših klijenata. Radili smo s njima unazad četiri ili pet godina – rekla je.

Na naše pitanje zašto djece nisu eventualno smještena negdje gde bi imali adekvatnu njegu, gdje bi im bila osigurana zdravstvena zaštita i obrazovanje, odgovorila je:

– Ne oduzimaju se djeca tako lako, oni su se brinuli za djecu kako su mogli i znali i bili u mogućnosti. Tačno je da dijete nije imalo zdravstveno osiguranje jer je majka djece prijavljena u Cazinu, a u Kladuši živi deset i kusur godina i nikada se nije htjela odjaviti iz Cazina i prijaviti u Velikoj Kladuši. Djeca nisu mogla imati zdravstveno preko oca jer ni on nema zdravstveno. 

Direktorica Centra za socijalni rad ističe kako je majka trebala otići u Cazin u Centar za socijalni rad kako bi ostvarila pravo na zdravstveno osiguranje, “ali ona to nikada nažalost nije uradila”.

– Centar za socijalni rad iz Velike Kladuše nije nadležan bez obzira na to što živi tu jer je prijavljena na području druge općine. Ono što smo mi mogli uraditi iz svoje nadležnosti, što se tiče razgovora, savjetodavnog rada i pomoći jednokratne, mi smo to uradili, sve drugo za što je nadležan neko drugi, to treba uraditi neko drugi. Da bi taj neko to uradio, onda roditelj mora da ode u taj drugi centar gdje je prijavljen. Nismo mi to prepustili, odradili smo što smo odradili, a što mati nije otišla u Cazin regulisati zdravstvenu zaštitu, to nije razlog da se dijete oduzme – kaže Veljačić, dodajući:

– Dijete je ostvarilo zdravstvenu zaštitu bez obzira na to što nije imalo zdravstvene zaštite, a nije bilo ni upisano. To je jedna priča koja traje dugo, ali nažalost majka je tako mlada otišla – kaže direktorica.

Na kraju razgovora zaključuje: 

– Mi smo u dogovoru sa kolegama iz Cazina, odradit ćemo sve što se bude moglo, angažovat ćemo se i jedni i drugi, pa da završimo tu priču konačno.

Da li se priča između centara za socijalni rad u Velikoj Kladuši i Cazinu mogla “konačno završiti” i prije nego je majka umrla pa je cijela priča dospjela u žižu interesovanja javnosti, pitanje je na koje će neko ipak morati dati odgovore.

KOMENTARI