Na lokalitetu Kriva cesta, udaljenom nekoliko kilometara od centra Sanskog Mosta, danas je obilježena 28. godišnjica zločina koji je počinjen nad sedamnaest civila bošnjačke nacionalnosti koji su svirepo likvidirani na ovom mjestu.
Na ovu lokaciju je prije 28 godina dovedeno dvadesetak uhapšenih Bošnjaka. Oni su od strane pripadnika srpskih snaga najprije fizički zlostavljani, a potom ih se natjeralo da sami sebi iskopaju grobnice. Poslije toga ovi nevini ljudi brutalno su likvidirani.
Njihova tijela su nakon toga uklonjena, neka su bačena u Sanu, a većina tijela pokopana je u masovnu grobnicu na mezarju Greda. Prisutnima se obratio predsjednik Udruženje logoraša općine Sanski Most, Sadmir Alibegović, istakavši kako je riječ o jednom od najbrutalnijih zločina počinjenih tokom agresije na području sanske općine.
O zločinu na Krivoj cesti u poslijeratnom periodu svjedočili su preživjeli. Rahmetli Ahmet Zulić bio je jedan od očevidaca i neposrednih svjedoka zločina i o onome što je vidio, svjedočio je na samom početku suđenja Radovanu Karadžiću.
Zločin počinjen na ovom mjestu dokazan je i presudama Haškog tribunala u nekoliko slučajeva, čime je i sudski nedvojbeno utvrđeno kako se on usitinu dogodio, o čemu je u ime predstavnika žrtava govorio Enes Eminić.
Načelnik općine Sanski Most Faris Hasanbegović je naglasio da istinu o zločinu na Krivoj cesti moramo prenositi na buduće generacije, kako ovaj ali i svi drugi zločini iz perioda agresije na Sanski Most ne bi bili zaboravljeni.
Organizator ovog obilježavanja bilo je Udruženje logiraša općine Sanski Most, a ovom prilikom delegacije su polaganjem cvijeća na spomen obilježje i učenjem fatihe odali počast nevinim žrtvama.
Još jednom je istaknuto kako naredbodavci i izvršitelji zločina ni poslije duže od dvije decenije nisu privedeni licu pravde niti su odgovarali za počinjene zločine. Za mnoge od njih otkucava biološki sat i postoji velika vjerovatnoća da nikada neće biti privedeni pravdi.
Naglašeno je da je istinu o ovom i drugim zločinima potrebno neprestano ponavljati, kako se tragični događaji iz 1992. godine ne bi zaboravili i izbrisali iz sjećanja.
KOMENTARI