Cvijet “Sjećanje” – kad nas ne bude, ostat će cvijet da priča tužnu priču

Cvijet “Sjećanje” – kad nas ne bude, ostat će cvijet da priča tužnu priču

Srebrenički cvijet “Sjećanje”, nastao da bi podsjećao da nijedna majka ne bi trebala ukopati svog sina, nosi u sebi jednu priču, tugu i sjećanje. Onaj ko nosi cvijet odaje počast ubijenim i pokazuje solidarnost sa srebreničkim i majkama Prijedora, Sanskog Mosta,  Kozarca, Foče, Višegrada i drugih mjesta u BiH u kojima su počinjeni ratni zločini nad civilima.

Bijela boja latica cvijeta predstavlja stradanje, zelena  u središtu cvijeta nadu, a 11 latica simboliziraju 11. juli 1995. godine.

Napravljen je u želji da se najveća stradanja ljudi u Evropi nakon Drugog svjetskog rata nikada ne zaborave i ne ponove, stoga srebrenički cvijet predstavlja simbol borbe protiv genocida i ubijanja ljudi.

Cvijet “Sjećanje” prvi put je javnosti predstavljen 1. jula 2011. godine, a osmislile su ga žene iz udruženja “Gračaničko keranje” koje vjeruju da nijedna majka na ovom svijetu ne smije ukopati svoje dijete.

“Tog dana podijelile smo oko 15.000 cvjetova širom BiH. Ideju za izradu cvijeta predložio nam je tadašnji reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, jer je Srebrenici trebao simbol sjećanja na nevino stradale u genocidu i borbe protiv genocida“,  kazala je Feni predsjednica Udruženja “Gračaničko keranje” Azemina Ahmedbegović.

Dodala je da ne zna koliko je do sada napravljeno cvjetova, kao što se ne zna ni broj ubijenih u BiH tokom rata. Međutim, cilj je kako kaže da svaka od 350 članica, napravi onoliko cvjetova koliko je ubijeno Srebreničana.

“Kad nas ne bude, ostat će cvijet koji će pričati tužnu priču o Srebreničanima, jer ona pripada svima nama“, poručila je.

Naglasila je da je članica njihovog udruženja Jasmina Camdić prvobitno napravila nekoliko uzoraka cvjetova od svile i pamuka, od kojih je izabrana konačna vizuelna verzija srebreničkog cvijeta.

Udruženje je autorski zaštitilo ovaj cvijet i obavlja kontrolu kvaliteta izrade. Dodala je da im je vrlo bitno da se srebrenički cvijet ne komercijalizira, već da se vodi briga o njegovoj kvaliteti.

“Cvijet prave žene koje nisu zaposlene i koje kvalitetno izrađuju rukotvorine, jer izrada cvijeta u sebi nosi vrlo važnu poruku, a to je da ruka žene ima brigu i ljubav prema svojim najdražim. Neke od tih žena ostale su same da se bore kroz život, jer su izgubile muževe, očeve i sinove. Cvijet im pomaže da se ekonomski osamostale i da na dostojanstven način pokušaju nastaviti dalje“, objasnila je Ahmedbegović.

KOMENTARI