Ruska invazija na Ukrajinu natjerala je Švicarsku da odbaci tabue, a pozivi na ponovno naoružavanje i sankcije bez presedana stavljaju njenu duboko ukorijenjenu neutralnost na probu rata u Evropi.
Kritičari u Švicarskoj upozorili su da bi potezi vlade mogli “torpedirati” jedan od ključnih principa bogate alpske nacije, nalažući neuključivanje u sukobe između drugih država.
Nakon što su ruske trupe ušle u Ukrajinu 24. februara, Bern je naveo tu neutralnost kada se prvobitno suzdržao od uključivanja oštrih sankcija koje je uvela Evropska unija.
Međutim, četiri dana kasnije, vlada je pokleknula pred međunarodnim pritiskom i uvela sve sankcije EU, što je izazvalo kritike da trajno odbacuje neutralnost.
Taj potez, za koji je vlada insistirala da je “kompatibilan” s njenom neutralnošću, naširoko je pozdravljen na međunarodnoj sceni.
Čak je zaslužio spominjanje u obraćanju američkog predsjednika Joea Bidena, kada je pozdravio da je “čak i Švicarska” uz one koji nastoje da Moskvu pozovu na odgovornost za njenu agresiju.
Ipak, kod kuće je to izazvalo bijes krajnje desnice, koja zahtijeva potpunu neutralnost, kako vojnu tako i političku.
Najveća stranka, populistička desničarska Švicarska narodna partija (SVP), zaprijetila je da će to pitanje iznijeti na referendum, kao dio sistema direktne demokratije u zemlji.
SVP se također obrušio na Bernove napore da dobije nestalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, upozoravajući da bi to uništilo neutralnost zemlje.
Vlada je tvrdila da, ako joj se dodijeli mjesto na izborima u junu, može jednostavno biti uzdržana od pitanja koja dovode u sumnju njenu neutralnost.
Švicarska kandidatura je u međuvremenu dobila podršku većine poslanika, a sve ostale stranke su izrazile podršku sankcijama.
“Ovo označava korak ka aktivnijoj političkoj neutralnosti”, rekao je švicarsko-američki politikolog Daniel Warner.
Bivša predsjednica Micheline Calmy-Rey se uključila, insistirajući na tome da je Švicarska, iako je vojno neutralna, “slobodna da brani svoje interese prilagođavanjem svoje vanjske politike i slobodna je uvesti sankcije”.
Ovo nije prvi put da se Švicarska neutralnost dovodi u pitanje.
“Tokom Hladnog rata, moglo bi se reći da je to bila potpuno atlantistička neutralnost”, rekla je Stephanie Roulin, historičarka Univerziteta u Fribourgu.
Švajcarci su, kako je rekla, na primjer popustili pred “američkim pritiskom” i “tajno se obavezali da će poštovati ekonomski embargo protiv zemalja istočnog bloka”, dogovoren u Hotz-Linderovom sporazumu iz 1951. godine.
“Švicarska neutralnost je bila veoma savitljiva i primenjivana je u skladu sa švajcarskim ekonomskim i finansijskim interesima“, složio se historičar Hans-Ulrih Jost, počasni profesor na Univerzitetu u Lozani.
On je istakao da je odbijanje Švicarske da se pridruži međunarodnom bojkotu Južne Afrike protiv rasističkog sistema aparthejda “dozvolilo da postane posrednik u trgovini zlatom”.
Mnogi posmatrači također sugerišu da je Švicarska prekršila princip neutralnosti tokom Drugog svjetskog rata, masovnim izvozom oružja silama Osovine.
Sukob u Ukrajini je također potresao švicarsku odbrambenu politiku i stavio na sto ranije tabu teme.
Neki su otišli toliko daleko da su prizvali približavanje NATO-u ili odbrambenoj saradnji EU, dok su se pozivi za povećanje izdataka za odbranu umnožili.
Načelnik švicarske vojske Thomas Sussli naglasio je u nedavnom intervjuu za dnevnik Tribune de Geneve da će, ako Švicarska bude morala da se brani, “neutralnost biti ništavna”.
U takvom slučaju, rekao je, “trebali bismo se udružiti s drugim državama, a možda i sa NATO-om.”
KOMENTARI