Reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci, nažalost, ne dobiva veliku medijsku pažnju obzirom na sve uspjehe koje postiže.
Sramno je da se o našoj reprezentaciji piše samo kada osvoji Svjetsko prvenstvo, Evropsko prvenstvo ili drugo zlato, a mnogo ih je. Pa da se i tada digne euforija – jok, već se poprati sa nekoliko tekstova i – to je to.
Naši “Zlatni ljiljani”, kako ih u narodu zovu, zaslužni su što je reprezentacija sjedeće odbojke najtrofejniji sport u Bosni i Hercegovini. Porazna je činjenica da većina raje ne zna ni koliko trofeja ima selekcija koja je u ovom sportu najjača u svijetu. Sa ponosom možemo reći da naši Zlatni momci već osmanaestu godinu zaredom osvajaju medalje i nagrade, te na taj način dostojanstveno brane boje naše zemlje kako u Evropi, tako i u svijetu.
Reprezentativci sjedeće odbojke u našu državu prvo su donijeli dvije bronzane medalje, a narednih šesnaest godina za redom osvajali su prva mjesta kako na evropskom, tako i na svjetskim takmičenjima. Naša selekcija je trinaest puta ponijela titulu prvaka, tri puta bila na drugom mjestu, a osam puta prvaci Evrope. Tri puta bila svjetski prvak. Imamo dvije pobejde i na paraolimpijskim igrama. Kako je jednom prilikom rekao selektor Mirza Hrustemović, oni su jedan brend koji je nepobjediv. Ljudi jednostavno za njih misle da su svjetsko čudo. Imali su jedan cilj koji su ostvarili i proširili sport i uspjeh na cijelu teritoriju BiH.
Zadivljujući je motiv koji naše reprezentativce stimuliše na rad i uspjeh, obzirom kako su skromni uvjeti u kojima treniraju i kako je loša situacija u Bosni i Hercegovini. Ove momke ništa ne može demoralisati, za njih je sve samo još jedan motiv da idu dalje i budu bolji. A onda, desi se situacija da naši mladi košarkaški kadeti, naše nade košarke, naš ponos, osvoje Eurobasket u Litvaniji i donesu zlato u našu zemlju. Prvo zlato bh. košarke – PRVO!
Doček koji su priredili građani i nadležni u Sarajevu bio je veličanstven, bio je zaista zadivljujući. Svaka im čast. Svaka čast i Sabahudinu Topalbečireviću koji je bio uz naše kadete u polufinalnom i finalnom susretu i direktno prenosio mečeve. Svaka čast za naše kadete, za mladog trenera Josipa Pandžu koji je ove momke izgurao na pravi put i od njih napravio evropske prvake.
Nesumnjivo je da sam ponosan na njih, kao što sam ponosan i naše odbojkaše. Da li da pravimo razliku i u čemu je to razlika? U čemu se razlikuje zlato mladih košarkaša od zlata bh. odbojkaša? Pa pobogu, ni u čemu. Niti se može razlikovati. Ako su “naš ponos” mladi košarkaši, onda naši sjedeći odbojkaši moraju biti “naš ponos”. Stan za Džanana Musu u Bihaću? Svaka čast gradonačelniku i sve čestitke, Musa je to zaslužio. Međutim, jesu li momci Hrustemovića to zaslužili, ili nešto bar približno? Zapitajmo se gdje smo, šta smo…
sport
KOMENTARI