Kada su ga prijatelji pitali, zar nisi mogao otići iz Prijedora, Eso im je odgovorio:
„Mogao sam, naravno da sam mogao. Ali to više ne bi bio Eso kojeg narod voli. Zato sam na ulici. Čekam da me odvedu gdje su odveli i moj narod. Ja ću za narodom i oko toga nemam nikakvih dilema. Niti ću ih imati“.
I svanulo je 5 jutro augusta ‘92…
Peti august – Dan sjećanja na doktora Esu Sadikovića!
Sjećanje na humanistu koji je otišao u legendu ostavši uz svoj narod, svoj grad, svoju domovinu, svoju kulturu, historiju i tradiciju.
Doktor Eso Sadiković je bio elita, društvena angažirana ličnost, institucija sam za sebe. Neponovljiv. Unikatan. Eso je simbol nesalomljivog bosanskog duha kojeg ništa ne može dugotrajno poremetiti i ugroziti. Malo je takvih ljudi. Koji za života zrače harizmom. Doktor Esad Sadiković, prijedorska legenda bio je jedan od njih. Vrhunski erudita, šarmantan čovjek, omiljen u društvu, istančanog smisla za humor, vrhunski oštrog cinizma, nevjerovatne socijalne inteligencije. Esina krivica je bila njegova humanost, veselost, liječnički poziv kojim je pomogao na hiljade drugih ne pitajući ni ko su ni šta su, njegova stručnost i zvanje eksperta UN. Eso je bio čovjek pun ljubavi prema svemu što se zove život na ovoj našoj planeti. Zbog ljudskih veličina doktora Ese, zbog takvih ljudskih dijela Bosnu niko neće pokoriti, a Prijedor će biti vraćen sebi.
Humanisti puput doktora Ese ne umiru, pogotovo ne umiru od krvavih ruku upropaštenih u zlu neljudi. Zato je Eso samo otišao u vječnost da zauvijek svjedoči zlo koje se sručilo na Prijedor. Zar su mogli ubiti takvog čovjeka, takvu angažiranu ličnost, instituciju samu za sebe. Mogli su jer su trebali ubiti grad, narod, državu, a da bi ubili grad, narod, državu morali su ubiti intelektulnu gromadu, insana koji je bio simbol čaršije, naroda, države, simbol koji je mnogo značio gradu narodu, državi. Ali Eso je ostao vječni simbol nesalomljive Bosne.
Pamtimo doktora Esu, idemo njegovim stazama humanizma i partriotizma i nosimo Bosnu i Hercegovinu i Prijedor u Bosni i Hercegovini, u srcu. Ponosni!
KOMENTARI