Na sarajevskom groblju Vlakovo, danas, 27. maja 2023, u 14 sati bit će ukopan Ibrahim (Salko) Hodžić.
Ibrahim ili dženetska ptica kako ga zovu danas, bio je rođen 1982. u Višegradu. Tu je i ubijen, kad je imao tek 10 godina… svezali su mu ruke i ubili ga, nekad 1992. godine, a posmrtne mu ostatke pronašli su su u septembru 2010. godine na lokalitetu jezera Perućac.
Za posmrtnim ostacima Ibrahimove porodice još uvijek se traga i to za ocem Salkom i majkom Pašijom, te sestrama Fatimom koja je imala samo osam godina i Fatom, trinaestogodišnjom djevojčicom. Od porodice Hodžić ostalo je tako još samo sjećanje i mali zeleni Ibrahimov džemperak koji je pronađen prilikom ekshumacije.
Njegova rodica Medina Ćuprija uoči dženaze podijelila je emotivno sjećanje na Ibrahima i cijelu pobijenu porodicu Hodžića. Njenu objavu prenosimo u cijelosti:
“Ovo je priča o Ibrahimu.
Ovo je priča i o zločinu nad cijelom jednom porodicom, porodicom mog dajdže Salke. Imao je dajdža pored Ibrahima i još dvije kćerke Fatu i Fatimu i voljenu suprugu Pašiju. Imali su bezbrižno djetinjstvo, ispunjeno radošću kakvu samo djeca mogu imati…
Sve dok nije krenula agresija na BiH i dok zločinci iz Višegrada nisu počeli vršiti sistemsko istrebljivanje Bošnjaka. Smetao im je svako ko se zvao muslimanskim imenom.
Imao i onda su nam sve to oduzeli monstrumi iz Višegrada, njih i mnogobrojne članove naše porodice.
Ibrahim je prvi i jedini za kojeg smo saznali da je ekshumiran u Đurevića polju davne 2010. godine. DNK analizom je potvrđeno da se radi o njemu. Mama je prilikom identifikacije prepoznala i maleni zeleni džemperčić koji je bio pored njega. Mali zeleni džemperčić koji je moja dajnica plela svom Ibrahimu.
Nismo imali sliku iz njegovog djetinjstva, jer je sve ostalo u Višegradu, samo ovu jednu na kojoj je u rukama svoje majke.
Ibrahimu će dženaza i ukop se obaviti u Sarajevu, na Vlakovu, daleko od Višegrada, u subotu u 14 sati. Daleko od grada u kojem su mu monstrumi, zločinci, dušmani presudili. Djetetu od nepunih 10 godina. Djetetu kojem su ruke vezali žicama i na svirep način okončali njegovo djetinjstvo.
Nema više ni dajdže, nema ni dajnice,ni Fate, ni Fatime, ni Ibrahima. Nema jedne porodice.
Ostao nas je mali broj od mnogobrojne porodice koja je nekada sretno živjela.
Ostali smo da svjedočimo, opominjemo i prenosimo da naši članovi porodice nisu nestali! Oni su ubijeni na zvjerski način u Višegradu!
U gradu u kojem sunce nikada zasijati neće…”
KOMENTARI