Kako vam zvuči podatak da se svaki dan skoro 700 djece suoči s dijagnozom raka? Ne, nemojte dozvoliti da to bude puka statistika, jer oni predstavljaju isto toliko života, osmijeha, želja, od kojih, nažalost, oko 90.000 – gledano na godišnjem nivou – neće uspjeti preživjeti.David Grebenar jeste! U povodu 4. februara – Međunarodnog dana borbe protiv raka i 15. februara Međunarodnog dana djece oboljele od raka donosimo priču o hrabrom mladiću.
Piše: Elma Zećo za Radiosarajevo.ba
Zbog raširenosti dječijeg raka, ove godine čak su se i djeca uključila u obilježavanje Međunarodnog dana djece oboljele od raka, pa već danima na web-stranici Child4child.com snimaju svoje glasove pjevajući pjesmu Mi smo jedno, čiji će final biti predstavljen 15. februara. Rok za snimanje je 8. februar i do tada bi bilo dobro da se kampanji priključe i zainteresirana djeca iz BiH.
Moja pobjeda
U našoj sredini godišnje se evidentira do pedeset novih slučajeva raka kod djece, dok se na Hematoonkološkom odjeljenju Pedijatrijske klinike u Sarajevu trenutno liječi dvadeset mališana.
Kroz njihove hrabre bitke za život prije petnaest godina prolazio je iVitežanin David Grebenar (22), danas student treće godine informatike i geografije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Deset mjeseci proveo je u bolničkom krevetu i nakon svih urađenih kontrolnih pregleda izvojevao pobjedu nad leukemijom.
Zaljubljenik u muziku, nedaću koju je doživio vidi samo, kako opisuje, kao jednu malo višu stepenicu od ostalih za koju je trebalo malo više zakoračiti i preći je.
“A to je uz vjeru, htijenje i dobru volju veoma lako. Mislim da su podrška, motivacija i sam primjer kako je bolest pobjediva jako važan faktor u procesu ozdravljenja. Pružati motivaciju i biti primjer drugima smatram čak i ličnom odgovornosti i dužnosti.”
Više nećete biti sami!
Osim posvećenosti studiju, sviranju gitare i klavijatura, David veoma rado volontira kao potpredsjednik mreže od raka izliječenih omladinaca “MladiCe BiH”, koja je uključena u mnoge vrijedne projekte. Njegove uobičajene aktivnosti su i susreti s djecom oboljelom od raka, što opisuje sljedećim riječima:
“U tim se trenucima ne prisjećam svoje boli. Iskreno, i ne mislim da sam ja proživljavao najveću bol i podnosio svu težinu bolesti. Sve zavisi od toga u kojim godinama je oboljeli pacijent. Unatoč svemu, roditelji i najbliža familija upravo su oni koji podnose najveće strahove, brige i boli. Ponajviše zbog toga osjećam neku vrstu dužnosti posjetiti oboljelu djecu i roditelje. Mislim da je za njih veliki trenutak vidjeti nekoga ko je prošao istu ili sličnu stvar, a sada je tu, pred njima, zdrav i pun životne radosti. Barem se nadam da tako uspijem doprinijeti podizanju vjere i samopouzdanja kod oboljele djece i njihovih roditelja”, govori David, čija je majka podnijela veliku žrtvu za vrijeme njegovog liječenja, napustivši posao kako bi mu mogla svaki dan doputovati u posjetu.Zbog toga kaže da je za njega genijalna stvar izgradnja Roditeljske kuće, čije otvaranje Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka u FBiH” planira sredinom aprila.
“Mišljenja sam da će Roditeljska kuća biti veliki iskorak u liječenju pacijenata ponajprije zbog psihološkog efekta, jer psiha je jako važan faktor u ozdravljenju. Ovako se djeca neće osjećati sama i odvojena od svojih najmilijih, a šta je važnije od toga nego da u teškim trenucima bolesti imaš svoju porodicu uz sebe”, naglašava David, koji se upravo zbog porodice i njemu dragih ljudi nakon studija želi vratiti u svoj kraj i nastaviti živjeti okružen njima, muzikom i radostima koje ga ispunjavaju.
Radiosarajevo
KOMENTARI