Navršilo se 19 godina od kako je prestalo da kuca srce velikog ratnika, vojskovođe, heroja Oslobodilačko-odbrambenog rata, generala Mehmeda Alagića.
Jedan od najslavnijih bosanskih generala i prvi poslijeratni načelnik Sanskog Mosta, preselio je na Bolji svijet 7. marta 2003. godine.
Nažalost, iako je pokrenuta, inicijativa da se komandantu Alagiću dodijeli ulica u Sarajevu naprasno je skinuta sa dnevnog reda, a ovo pitanje bespotrebno gurnuto na polje dnevne politike, čime se nanosi nova nepravda ovom bosanskom heroju.
General Alagić komandovao je jedinicama Armije R BiH koje su u ljeto 1995. godine stigle nadomak Prijedora i Banja Luke, gdje su zaustavljene pod pritiskom međunarodne zajednice.
Rrođen je u selu Fajtovcima, općina Sanski Most, 8. jula 1947. godine od majke Fermane Cerić i oca Redže.
“Nosim ime dida Mehmeda koji je bio muhtar u selu i austrougarski vojnik. Moja porodica protjerana je sa Eminovaca, koje se sada zove Milanovac. Did mi je bio osam godina vojnik u Prvom svjetskom ratu… Tu sam završio osnovnu školu. Porodica mi je bila lošeg imovnog stanja. Otac mi je imao petero djece. Četvero muških i jedno žensko. Ja sam bio najstarije dijete. Živjeli smo u jednoj sobi…”, reći će general Alagić novinarima Nedžadu Latiću i Zehrudinu Isakoviću u knji.
Nakon školovanja i dugogodišnjeg službovanja u JNA, po izbijanju agresije na BiH našao se u sastavu 17. krajiške brigade kada ustrojava vojsku i postaje komandant Operativne grupe (OG) Bosanska krajina.
Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. Korpusa Armije RBiH. Na toj dužnosti ostaje kratko jer upravo na njegovu inicijativu dolazi do formiranja 7. korpusa Armije BiH. Postaje komandant 7. Korpusa ARBiH, gdje biva unaprijeđen u čin generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, prenosi Historija.ba.
Alagić je, uz generala Atifa Dudakovića – koji danas, jednako sam kao i njegov “zemljak” iz Krajine bije svoju posljednju bitku, onu za istinu i pravdu – prvi koji je od jednoga Korpusa napravio zaokruženu cjelinu.
Skupa s nekoliko krajiških komandanata (prije svega, Fikretom Ćuskićem, Sakibom Mahmuljinom, Asimom Koričićem, Rasimom Imamovićem), general Alagić je “pozajmio” nekoliko brigada iz već postojećih Korpusa, i uz jezgro, 17. krajišku, oformio nekoliko novih.
“Korpus je ubrzo dobio naziv ‘krajiški’, mada u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali. Ali, dominirala je ogromna želja Mehmeda Alagića, Ćuskića, i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini”, ostat će zabilježeno.
Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva demobiliziran i penzionisan, te se prihvaća dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika Općine Sanski Most. Sanski Most pod Alagićem postaje utočište za sve prognane Bošnjake iz 51. općine BiH.
General Alagić umro je samo nekoliko dana prije nego je u Haagu trebala biti održana predstatusna konferencija o njegovom slučaju. Uhapšen je u Sanskom Mostu i, prema nekim svjedočenjima, odveden u pidžami, iako bi se, da je pozvan, sigurno dobrovoljno predao da brani svoju i vojničku čast antifašističke Armije RBiH.
Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred 20.000 ljudi koji su došli iz cijele BiH i brojnih evropskih zemalja i Amerike. Ukopan je u mezarju Fajtovačke džamije.
KOMENTARI