Dok mnogi širom svijeta jedva čekaju vakcine, manja grupa boji se da će na vakcinaciju biti prisiljena.
Pitanje cijepljenja već je godinama jedno od najkontroverznijih u medicini. U nekim krugovima inokulacija se u najboljem slučaju smatra nepotrebnom, a u najgorem opasnom.
Danas, godinu nakon izbijanja pandemije korona virusa, životi miliona ljudi ovise o cijepljenju protiv njega.
I dok mnogi širom svijeta to jedva čekaju, manja grupa stanovništva boji se da će na cijepljenje biti prisiljena.
U Njemačkoj je, naprimjer, to teoretski moguće jer vlada ima zakonsko uporište da nametne obvezno cijepljenje, no čini se da zasad ne kani to i provesti.
“Dajem vam svoju riječ, neće biti obveznog cijepljenja u ovoj pandemiji”, izjavio je nedavno njemački ministar zdravstva Jens Spahn, prenosi Hina, pozivajući se na dpa.
U SAD-u ta opcija nije isključena, ali takva se odluka ne može donijeti na nacionalnom nivou, nego je u nadležnosti svake savezne države.
Evropa većinom za dobrovoljno cijepljenje
Njujorška advokatska komora u novembru je usvojila rezoluciju kojom će se preporučiti obavezno cijepljenje ako dobrovoljan odaziv ne bude dovoljno velik.
Takve se mjere mogu pojačati tako da se necijepljenim ljudima zabrani ulazak u barove i restorane.
Stručnjaci kažu da poslodavci mogu potaknuti zaposlenike na cijepljenje sve dok za to imaju legitiman razlog.
Australski premijer Scott Morrison još je u avgustu izjavio da želi da cijepljenje bude obavezno za sve građane čim ono bude dostupno.
Nacionalna aviokompanija Qantas želi uvesti obvezno cijepljenje za sve svoje putnike na interkontinentalnim letovima.
U Švicarskoj je izvedivo parcijalno obavezno cijepljenje.
„Zakon to dopušta, ali samo za posebne grupe ljudi koje brinu o ranjivim grupama, poput zdravstvenih radnika”, rekla je čelnica saveznog ureda za javno zdravlje Anne Levy.
No, većina ostalih evropskih zemalja oslanja se na dobrovoljno cijepljenje.
“Cijepljenje neće biti obavezno”, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron u nedavnom obraćanju naciji.
Španija je priopćila da će u toj zemlji cijepljenje biti dobrovoljno, ali besplatno.
U Češkoj nacionalna strategija cijepljenja nalaže da ono bude dobrovoljno.
Nepovjerenje i strah od zaraze
I italijanski premijer Giuseppe Conte kazao je da favorizira dobrovoljnu odluku.
U Hrvatskoj, gdje je obvezno cijepljenje protiv 11 bolesti, poput tetanusa, dječje paralize, ospica, tuberkuloze, hepatitisa B, dužnosnici zasad nisu isključili mogućnost da tako bude i protiv korona virusa.
Po istraživanju agencije Valicon, objavljenom sredinom novembra, kad je dnevni broj mrtvih bio dvostruko manji nego danas, čak 57 posto Hrvata izjavilo je da se ne namjerava cijepiti.
U Sloveniji je taj broj i veći i iznosi 60 posto.
Razlozi su uglavnom nepovjerenje i strah da će se cijepljenjem zaraziti, a ne zaštititi.
S obzirom na popularnost teorija zavjera, među kojima neke podržavaju vlada i mediji pod njenom kontrolom, ne čudi da je i o Mađarskoj više od 50 posto onih koji odbijaju cijepljenje, dodaje isti izvor.
U Rusiji, zemlji koja se prva pohvalila proizvedenim cjepivom, oko 60 posto ispitanika u anketi agencije Levada izjasnilo se da se nema namjeru koristiti njime.
Po studiji kanadskog sveučilišta McGill, program obveznog cijepljenja protiv najmanje jedne bolesti postoji u otprilike pola zemalja u svijetu, a u 62 države svijeta za odbijanje cijepljenja postoji neka vrsta sankcija, od novčanih kazni, do zatvorskih.
„Programi cijepljenja najučinkovitije su oruđe javnog zdravlja. U pandemiji je visoka procijepljenost na globalnom nivou posebno važna”, kazala je vodeća autorica studije Katie Gravagna.
KOMENTARI