Pandemija corona virusa razvija se na cijeloj planeti. Kompletan sistem života se mijenja i niko nije pošteđen promjena. Stvari nikada nisu bile ozbiljnije i vjerovatno nikada ništa više neće biti kao što je bilo ranije. I zbog toga ne možemo i ne smijemo biti neodgovorni i sebični.
Iako je mnogo priča o dobrim djelima i ljudima koji pomažu drugima, korona virus je također donio i drugu, mračniju stranu kod nekih ljudi: strah, bijes, ljutnju i sramotu.
Ne, nema ni mjesta pesimizmu ni panici ali ni glupostima! Jednostavno, trebamo biti ozbiljni, odgovorni i solidarni.
Poštivanjem samoizolacije koja vam je naređena spašavate živote. I obrnuto. Zar je vaše „ samo da se provozam i samo da obavim nešto“ vrijedno bilo čijeg straha, a kamoli života? Vaše „samo“ igra ogromnu ulogu jer vi niste sami na ovom svijetu, niti na ulicama kojima se kreću ostali ljudi.
Otkud vam pravo da se ljutite na one koji vas upozoravaju na držanje socijalne distance ili one koji vas prijavljuju jer kršite samoizolaciju? Zar zaista pristajete povjerovati u opasnost tek onda kada vaš roditelj, dijete, supružnik završi u bolničkom izolatoriju?
Biti čovjek nije teško, a kako svaka kriza prođe pa će i ova, ostaće nam samo sjećanje jesmo li i kakvi smo bili ljudi kada je bilo najteže. Treba li nam gorak okus takvog sjećanja?
“Niko ko je zaražen nije kriv. Može se dogoditi doslovno svakome od nas. Niko od nas ne zna hoće li ga snaći virus i nitko ne može znati je li imun na njega. Čuvajmo jedni druge i ne osuđujmo. Ali je bitno da oni koji znaju da su zaraženi budu odgovorni i ne ugrožavaju druge”.
Osim virusa koji se nastavlja širiti, građani na društvenim mrežama se sve više raspravljaju, napadajući jedni druge, pa čak i one koji se u komentarima, javno odluče reći da su bili ili imaju zaražene u svojoj obitelji.
KOMENTARI