Tema je toliko kompleksna, da ne znam odakle da počnem. A sve u meni vrišti, moram se oglasiti, moram reći STOP FEMICIDU, STOP NASILJU NAD ŽENAMA!
Nekoliko dana nakon Gradačca, ispred mene sjedi žena, izobličena od udaraca. Pitam je “je li to prvi put”. Kaže mi “prvi put sam prijavila, ne mogu više.”
Nakon Nizame u Gradačcu, ubijena je Aida u Zavidovićima. Na mrežama se širi očajnički vapaj Klare iz Ljubuškog, audio snimak na kojem ona vrišti pod udarcima supruga “zakonom zaštićenog”, moli javnost da joj pomogne, jer se boji da će završiti kao “ona žena iz Gradačca”. Jesmo li zaista dotle došli kao društvo?!
Radeći godinama u hitnoj službi, pouzdano znam da se mali broj žena odluči prijaviti zlostavljanje. Razlog je uglavnom isti, ” pustiće ga, sad kad sam ga prijavila biće mi još gore”. I uglavnom tako bude. Apeliram na zakonodavna tijela da pooštre kazne, toliko da im nikad više ne padne na um “demonstrirati svoju testosteronsku snagu na ženi”.
Apeliram na roditelje da svojim kćerima govore, ponavljaju, da ne smiju trpiti zlostavljanje, niti psihičko, niti fizičko, jer kad se desi prvi put, to je samo početak niza koji može završiti femicidom. Apeliram na žene da prijavljuju i najmanji oblik nasilja, jer ne postoji nijedan razlog da o tome ćute, da trpe. Jer nisu zaslužile!!!
Pokušajte poslušati Klarin audio snimak, ja sam nakon desetak sekundi prekinula, nisam mogla. Dignimo glas, pišimo o femicidu, tražimo da se zakon mijenja! Ne smijemo ćutati, samo zato što se to ne dešava nama, našim kćerima. I one koje vrište su nečije kćeri.
Znam, tema je bolna i niste navikli da ovako pišem, ali moram reći STOP FEMICIDU, STOP NASILJU NAD ŽENAMA!
KOMENTARI