Svakoga dana molim Svevišnjeg da me uputi na ljude kojima mogu pomoći, pa ako ću ovom objavom barem jednoj osobi uliti nadu, dati malo optimizma, moj dan je uspješan.
Znam da kao i ja često osjećate strah, neizvjesnost, a ponekad i bijes. Mali, opaki virus, iako ni struka ne zna odakle je došao, je među nama. I ubija!
Dezurni huškači, mizantropi, sociopate, provode dane na društvenim mrežama pišući, gramatički polupismeno, smisaono besmisleno, objave i komentare pune neosnovanih tvrdnji, koje šire strah i paniku i samo otežavaju sve ono sa čime se realno suočavamo.
Po meni, čovjek je jači od kamena, izdrži mnogo toga, što misli da ne može. I izdržavamo, već drugu godinu. Koliko još, to zavisi i od nas, jer hadis kaže: “ Kad čujete da se u nekoj zemlji pojavila kuga, nemojte ulaziti u nju, a ako se ona pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, nemojte izlaziti iz nje!” Nije li nam Svevišnji naredio da tražimo lijek za bolest, izbjegavamo bolest izbjegavajući ono što do nje vodi.
O tome jedan hadis kaže: “ Bog nije stvorio bolest, a da za nju nema lijeka. Neki lijekovi su već poznati, a neki nisu.” Zato stručnjaci, naučnici istražuju, traže lijekove, vakcine. Pitam se, nije li onda grijeh odbijati liječenje, kad nam je On naredio da brinemo o svome zdravlju.
A sada ću prokomentirati moj današnji izbor fotografija. Prva, pa to je moja svakodnevnica, strah u očima, jer pluća jedne pacijentice iz hitne pomoći, sa druge fotografije više ne dišu, nakon samo nekoliko dana ove strašne bolesti.
Treća fotografija, snimljena jučer je moj put ka četvrtoj, mome Stambolu, Topkapi. To je način, na koji brinem o svome zdravlju, ali i vašem, jer ako sam ja zaštićena i vi ste sigurni kad ste u mojoj blizini. Nemojte misliti da me nije strah, injekcione igle, nus pojava, alergije.
Ali s tim živimo, bilo koji lijek, namirnica, kozmetički preparat može izazvati alergiju, ponekad i fatalnu, ali srećom, veoma rijetko. Alergična sam na Penicilin, a koliko od vas ga uzima bez problema. Zato jabuka smijem pojesti koliko želim, a neki su alergični na njih. U životu je tako, ili što bi kekin Omar rekao: “Tako to ide”, postoje statistike, ali nemojmo se sad baviti brojevima.
Razmislite, i ja želim živjeti, biti zdrava, posaditi još biljaka, doživjeti više od 52. I zato sam jučer primila vakcinu. I da, posljednja fotografija. Sinoć sam pripremila toplomjer i Paracetamol, “ za ne daj Bože”, ali nije mi trebalo.
Sunce sija, život je lijep.
KOMENTARI