Ruska invazija na Ukrajinu odredila je naglo potpuno novi smjer života u toj zemlji. Gotovo niko nije očekivao da će do eskalacije rata doći, štaviše, oni koji igraju tamo govorili su kako se u Ukrajini stvari čine normalnim i da je zapravo cijela situacija medijski napuhana. Ipak, rat koji je počeo danas iz dana u dan odnosi brojne živote.
U ratom pogođenoj Ukrajini do jučer je igrao i reprezentativac Bosne i Hercegovine u odbojci Alen Didović. Kako nam je ispričao, bilo je to traumatično iskustvo, ponekad je sumnjao i da li će doći kući živ i zdrav.
– U Ukrajini sam igrao neko vrijeme, znao sam da je napeta situacija u Donjecku i Lugansku, ali to već traje od 2014. godine. Niko nije vjerovao da će na kraju prerasti u rat niti su ljudi bili uplašeni. Bila je opuštena situacija, govori Alen Didović na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Srećom, odmah na početku rata uspio je napustiti zemlju.
– Nakon jednog večernjeg treninga izašao sam sa prijateljem u šetnju i baš smo se, gledajući šta govore na TV-u, zezali da trebamo kupiti pušku. Ni slutili nismo da će nas već sljedeći dan dočekati rat. Isti taj prijatelj me je probudio i rekao da je počelo, odmah sam skočio na prozor da vidim šta se dešava, mada su tad bili pogođeni smo Kijev i Harkiv. Na zapadnoj strani je bilo mirno. Bez obzira na to, bio sam u panici, počeo sam da zovem ljude iz kluba, menadžere, želio sam što prije da bježim. Nikada neću zaboraviti taj dan i strah koji sam proživio.
Za Epicentr-Podolyany čiji je dres nosio ima samo riječi hvale.
– Nisu pravili problem meni i igraču iz Poljske, odmah su nam dali automobil da izađemo iz države, ali bio je to put sa mnogo prepreka. Svakih pet-šest kilometara su nas zaustavljali vojnici, viđali smo i tenkove, nismo znali uopšte čija je vojska. Kada smo došli na granici dočekala nas je kilometarska gužva, pitali smo se uopšte hoćemo li ostati živi, jer Ukrajinci su na sve načine pokušali zaustavljati svoj narod. Željeli su da ostanu i brane zemlju. Ipak, nakon što smo objasnili da smo sportaši i da želimo samo svojoj kući, pustili su nas.
Telefon je prvih dana bio usijan od poziva.
– Ma, joj… Milion poziva sam dobio od porodice, prijatelja… Svi su bili uplašeni gledajući na TV-u šta se tamo dešava. Iako sam danas na sigurnom, nije mi drago jer je u Ukrajini ostalo mojih desetak prijatelja s kojima sam do jučer trenirao, ručao… Uvijek mislim na njih.
Danas je u Bosanskom Petrovcu. Individualno trenira i nada se da će uskoro naći novi klub.
– Sa klubom Epicentr-Podolyany sam imao važeći ugovor još za sljedeću godinu, ali, eto, nemam izbora nego da sada idem dalje. Mislim da će se to brzo riješiti, trebao bih u Saudijsku Arabiju ili Ujedinjene Arapske Emirate, otkrio je Divović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
KOMENTARI