U razgovoru sa svojom prvom zvijezdom Edinom Džekom (30), talijanski klub Roma prisjetio se kako je naš kapiten započeo karijeru u Željezničaru, pa preko Češke došao do njemačkog Wolfsburga i titule prvaka Bundeslige, nakon čega je uslijedio za njemački fudbal rekordni transfer u Manchester City.
Edin Džeko danas je napadač Rome i u sezoni iz snova zabio je 10 golova u 12 mečeva, te je uz Interovog Icardija prvi strijelac Serije A.
U nedjelju navečer protiv Grčke nastupit će 82. put za Bosnu i Hercegovinu i na toj utakmici tražiti svoj 50. gol za svoju domovinu.
Kao djetetu, ko je bio tvoj idol?
– Dok sam odrastao to je bio Andriy Shevchenko. U to sam vrijeme puno pratio Seriju A koja je tada bila najbolja liga na svijetu. Sjećam se njegovih igara za Milan, ali i Dinamo. Sjećam se njegova tri gola protiv Barcelone na Nou Campu – tada sam ga prvi put gledao.
Da li si se u mladosti bavio još nekim sportom?
– Igrao sam košarku u školi, za školsku ekipu. Trenirao sam i atletiku, trčanje na 1000 metara i slične discipline, ali fudbal je uvijek bio sport broj jedan za mene. Uvijek sam se želio baviti fudbalom, iako kada se sjetim školskih dana, nakon škole sam najčešće igrao košarku. Pratio sam puno NBA, kao i košarkašku reperzentaciju BiH.
Kada si počeo igrati fudbal, koju si poziciju igrao?
– Započeo sam kao broj sedam – desno krilo. Ali kako sam uvijek zabijao golove bilo je čudno da igram na krilu i odlučili su se da me stave u napad gdje sam postigao još puno golova. Počeo sam sa 10 godina igrati u FK Željezničar u koji me nakon završetka rata odveo otac. Bio je to jako težak period, ali pogledajte gdje sam sada nakon 20 godina.
Koje se prve profesionalne utakmice sjećaš?
– Ne mogu se sjetiti baš svoje prve utakmice za klub. Mislim da je bilo negdje u gostima. Izgubili smo sa 1:2. Trener me ubacio u posljednjih deset minuta igre i rekao mi da zabijem dva gola. Nažalost nisam i izgubili smo utakmicu.
Koje se utakmice najviše sjećaš?
– Bila je to moja prva utakmica za Bosnu i Hercegovinu. Bilo je to 2007. godine protiv Turske na našem terenu. Započeo sam od prve minute tu utakmicu i pri vodstvu Turske od 2:1 postigao sam lijep gol. Na kraju smo slavili sa 3:2. Tu utakmicu nikada neću zaboraviti.
Ko je najteži protivnički igrač protiv kojeg si igrao?
– Teško je reći jer sam igrao protiv mnogih dobrih defanzivaca. Nekada je teže igrati protiv manjih ekipa i manje poznatih stopera koji nisu toliko popularni. Možda bi najbolji ipak bio Sergio Ramos. Igrao sam često protiv njega sa Man. Cityem, Romom i reprezentacijom BiH.
A koji ti je bio najbolji saigrač u karijeri?
– Ponovo teško pitanje. Igrao sam sa puno dobrih igrača, ali možda je najbolji David Silva. Zvao sam ga “mali čarobnjak” zato što je mogao sve sa loptom. Fantastičan prijem lopte, kontrola, dodavanje…
Najdraži stadion?
Santiago Bernabeu je najljepši. Ima ih puno lijepih, kao Nou Camp recimo, ali nešto je specijalno sa stadionom Bernabeu. Historija, ali i njegova arhitektura. Tribine su tako visoke, vertikalne – jako impresivno.
Edin Džeko sa ocem Midhatom
Ko je osoba koja je najviše utjecala na tvoju karijeru?
– To su moji roditelji. Počeo sam igrati sa 10 godina starosti i možda je to prekasno kada gledate danas da djeca počinju igrati fudbal već sa pet ili šest godina. Ipak, vrijeme poslije rata bilo je teško za mene i moju porodicu. Ipak, moji roditelji su me odveli u klub da počnem trenirati i od tada su uvijek bili uz mene – i u dobru i u zlu. Njima moram biti najzahvalniji za sve što sam napravio.
Na kraju, koji je najbolji dio života fudbalera?
– Za mene je to postizanje golova. Emocija kada pošaljete loptu u mrežu je nevjerovatna i to je nešto što se ne može opisati riječima. – zaključio je Edin Džeko.
(Reprezentacija.ba)
KOMENTARI