Mucanje je govorni poremećaj koji se ispoljava u isprekidanosti i nepravilnosti govornog procesa usljed grčeva organa za artikulaciju (jezika, usana, nepca), fonaciju (glasnih žica) i disanje (dijafragme i grudnog koša).Poremećen je ritam i tempo govora usljed čega govor nije tečan (javljaju se zastoji, zapinjanja, zastajkivanja u govoru).
Za mucanje možemo reći da je najpoznatiji govorni poremećaj, ali nije i najučestaliji. Kod nas postoji oko 2% djece koja mucaju a taj broj među odraslima je od 0,5-1% .
Poznato je da se broj osoba koje mucaju povećava nakon rata, potresa, poplava, požara i sl.To pokazuje da je pojava mucanja u vezi sa društvenim kretanjima. Ubrzan tempo života, prezaposlenost roditelja, lošiji međuljudski odnosi unutar obitelji, nedostatak vremena su faktori koji utiču na pojavu mucanja.
Uzrok mucanja može biti nasljedna predispozicija (osoba koja muca ima u porodici srodnike sa izraženim mucanjem ili govorno-jezičkom teškoćom) ali u većini slučajeva mucanje je funcionalnog karaktera,uslovljeno stečenom predispozicijom. Javlja se kao jedna od težih neuroza- govorna neuroza (logoneuroza).
Vrste mucanja:
- Fiziološko mucanje– javlja se u dobi između 2 i 3 godine života. U tom periodu dijete nastoji svoj govor što više približiti govoru odraslih. Zamuckivanja koja se tada javljaju samo fiziološki odražavaju stanje na cjelokupnom misaono-fiziološkom planu (dijete ponavlja riječi ili fraze). Fiziološko mucanje ako se „ne dira“tj. ako se na njega ne obraća pažnja u većini slučajeva nestaje samo od sebe.
- Primarno mucanje– ovdje se još uvijek ne radi o pravom mucanju. Dijete još uvijek nije svjesno svog nepravilnog načina govora, ne napreže se u govoru niti izbjegava govor (dijete ponavlja glasove i slogove). Dijete može postati svjesno mucanja ako mu se na to obraća pažnja ili ga se stalno upozorava i ispravlja, te se tada može brzo razviti pravo mucanje.
- Sekundarno mucanje-je pravo mucanje. Osoba (dijete) je potpuno svjesna svog nepravilnog govora. Kod ovih osoba se javlja opšta mišićna napetost cijelog tijela, strah od govora i nekih govornih situacuija, pojava tikova i odbrambenih pokreta, nesklad između disanja, fonacije, artikulacije i govorno-misaonih tokova.
- Abruptno(naglo) mucanje-nastaje kao rezultat patološki povišene emocionalne reakcije na fizičku ili psihičku traumu. Javlja se u dobi između 2 i 3 godine i u pubertetu. Ovo mucanje je akutno od 7-14 dana jer se u tom periodu još uvijek nije razvilo naučeno ponašanje pa je bitno da se tada roditelji jave logopedu da bi se moglo na vrijeme intervenirati.
Govor je najlakše poljuljati:
– u vrijeme dok još uvijek nije automatiziran (mucanje se često javlja kod djece između 2 i 3 godine života kada se govor intenzivno razvija)
- između 4 i 5 godine (dijete u toj dobi počinje intenzivnije društveno živjeti)
- pri polasku djeteta u školu (ako dijete nije pripremljeno na adekvatan način)
- u određenim događajima u životu ( dijete saznaje da je majka trudna, promjena sredine,bolest djeteta, fizičko okruženje djeteta se promijenilo)
- u pubertetu- mada se rjeđe javlja
U odrasloj dobi pojava mucanja se povezuje sa poremećajem zdravstvene ravnoteže u organizmu ili je popratni simptom nekih nervnih stanja ili oboljenja, može se javiti kao posljedica društveno-elementarnih stanja (rat, potresi, poplave, požar).
Karakteristike osobe koja muca
- govor je užurban, nervozan, isprekidan
- zastoji u govoru poremete ritam koji je bitno obilježje pravilnog usmenog izražavanja
- javljaju se grčevi perifernih govornih organa (klonični i tonični), grčevi se češće javljaju pri izgovoru eksplozivnig glasova –p,g,k,t,d, manje pri izgovoru frikativnihglasova- s,z,š,f, a najrjeđe se javlja pri izgovoru samoglasnika.
Grčevi se javljaju samo u toku govornog procesa i to na prvom glasu ili slogu riječi.
Osoba koja muca duboko je svjesna svog nepravilnog govora, tačno zna glas ili slog na kom će zamucati. Pokreti koji se izvode za vrijeme govora a u cilju da se prevladaju govorne teškoće ponavljanjem prelaze u naviku – stvaraju se uslovni refleksi i veze između pokreta pojedinih dijelova tijela i pokreta govornih organa.
Osim ovih pokreta koje ove osobe čine svjesno tu su i nesvjesni pokreti – razni tikovi lica, škripanje zubima, zatvaranje očiju, plaženje jezika…
Duševno stanje osoba koje mucaju
Često ismijavane zbog svog govora ove osobe su u stalnom strahu od govora i stalno misle kakav će utisak takav govor ostaviti na drugu osobu. Neke se osobe usljed straha od govora povlače u sebe, izbjegavaju društvo i odaju se usamljenosti.
Iako djeca koja mucaju nisu ništa manje inteligentna od druge djece ipak je mucanje velika smetnja u obrazovanju i sticanju znanja u školi.
Kod osobe koja muca najviše je poremećen samostalan govor: konverzacija i samostalno izlaganje. Mucanje se povećava kada osoba govori sa nepoznatim ljudima, osobama od autoriteta (nastavnicima, starješinama), kada je na usmenom ispitu.
Pri šaptavom govoru se manje muca (zato u praksi preporučujem ovim osobama da govore tiše ali ipak dovoljno glasno da ih sagovornik čuje). Ako učenik uči strani jezik kod dobrog pedagoga obično ne muca. Mucanje pri čitanju je obično manje nego pri usmenom govoru.
Vjerovatno i u vašem okruženju postoje osobe koje mucaju. Uvijek ovim osobama dopustite da završe svoj govor do kraja, ne prekidajte ih dok govore i ne govorite umjesto njih, ne završavajte rečenicu, pokažite da vam ne smeta njihov govor, pokažite strpljenje u razgovoru sa njima.
Preporuke za roditelje kod postupanja sa djetetom koje muca:
- Razgovarajte sa djeteom bez tepanja
- Djetetu treba obezbjediti mir
- Pravilan režim života u porodici je veoma bitan
- Kod ove djece treba razvijati osjećaj za zajednicu
- Raditi na otklanjanju strašljivosti kod djeteta
- Jačati volju i radnu sposobnost djeteta
- Dječije sposobnosti ne treba stavljati u iskušenje
- Budite dobar govorni uzor djetetu
- Dosljedno ophođenje roditelja prema djetetu je važan vaspitni činilac
Preporuke za osobe koje mucaju:
- Govori lagano,tečno, povezano- prvo razmisli šta ćeš reći pa onda reci
- Prije izgovora duboko udahni i govori uz postupno ispuštanje vazduha
- Ne napreži se kod izgovora suglasnika a samoglasnike previše ne oteži
- Izgovaraj sve riječi u rečenici kao jednu riječ
- Drži se uspravo, odvažno i mirno
- Postavi sebi jasan cilj za postizanje zdravog govora
- Sugeriraj sebi i budi uvjeren u svoj dobar govor
- Shvati, ti se bojiš da govoriš ne zato što mucaš, već mucaš zato što se bojiš da govoriš. Ako se počneš držati ovih pravila, postepeno se možeš osloboditi straha od govora.
Djeci, osobama, koje mucaju treba prijateljska atmosfera i ophođenje, ugodna atmosfera naročito u porodici, dovoljno odmora i spavanja (nešto duže nego drugim osobama), stalna izmjena umnog i fizičkog rada, duži boravak u prirodi, zdrava ishrana sa vitaminima, bavljenje nekim sportom.
Piše:mag defektolog-logoped Edita Baković
Sljedeće sedmice: Afazije odrasle i dječije dobi
KOMENTARI