Gdje su?!

Danas je Međunarodni dan nestalih osoba. Dan kada treba da se prisjetimo svih osoba koje se smatraju nestalima, bez obzira jesu li nestale u vrijeme oružanih sukoba, zločina protiv čovječnosti ili kršenja ljudskih prava… 

U našoj zemlji ih je za vrijeme proteklog rata nestalo oko 35 hiljada, a danas se traga za više od 7000 osoba.Ni skoro trideset godina kasnije, neki od nas se nisu opametili ni shvatili da nečiji odlazak jednako boli. Bez obzira na naciju, boju kože ili starost. Boli činjenica da nekog više nema…

Neću pisati o brojkama onih koje smo izgubili u godinama poslije rata, zbog kršenja ljudskih prava. Onih koji su otišli svjesno, u potrazi za boljim životom. Onih zbog čijeg odlaska danas šetamo polupraznim ulicama, zatvaramo škole i plašimo se samoće.

Pitanje koje postavljaju porodice nestalih je i dalje aktuelno. Na žalost, sve su prilike da ce biti još aktuelnije. Nismo im se na vrijeme pridružili. A trebali smo… Stati rame uz rame. Jer… Nedostajanje jednako boli. 
Pitanje treba postaviti jednoglasno, prema onima u foteljama. Od opštinskih, republičkih, entiteskih, državnih…

Gospodo, ovi naši od juče, naši od danas i oni koje bismo trebali voljeti sutra, GDJE SU?!