Jasenica, idilično planinsko mjesto u srcu Grmeča, na putu Sanski Most – Bosanska Krupa, prije rata nastanjeno sa 700 duša, s osnovnom školom i fabrikom, ambulantom, milicijom, čak i javnim kupatilom, danas broji tek 50-ak mještana. Brajko moj Regionalni put malo je vratio prijeratnih stanovnika, većinom srpske nacionalnosti, donacijama su obnovljene desetine kuća i dovedena struja, obnovljena ambulanta, ali ljudi su ostali drugdje na prostorima bivše države. Kraj puta zarasla u korov nekadašnja škola „Milan Košutić“, a rijetki osnovci od prvog do petog putuju u školu u Veliki Badić.
Oni veći moraju u 15 kilometara udaljenu Bosansku Krupu. Prekoputa škole prijeratni motel kome potpuno ruševnom odgovara ime „Promaha“. Jasenica, i pored ljudske pustoši i uništene infrastrukture, djeluje lijepo dok se “guštera” na suncu. Sa svih strana bije ljepota osvježavajućeg hlorofila – šuma i trava. Rijetki mještani, koji nevoljko razgovaraju s novinarima, a još rjeđe, tačnije nikako, staju pred kamere, kažu sjetno kako „nema više stare Jasenice“ . – Brajko moj, mi smo nekada bili opština, a ovdje je kao službenik radio Branko Drljača, otac pjevača Bore – objašnjava nam jedan starac, a na pitanje s kim pričamo, odmahuje rukom i dodaje „kao da je to važno“.
Đaka prvaka Hazima otac svaki dan vozi u školu u Bosansku Krupu
I raspriča se potom o jaseničkim bujadarima, sjenokosima i kestenjarima iz doba “kad je bio živ“. Kaže kako selo malo živne kad su slave, dođu ljudi da nahrane dušu ljepotom Grmeča. Kralj ovčara U centru sela radi „fabrika“ po imenu „Adaco“, u kojoj su glavni alati motorka i sjekira. Nepresušne šume grmečke, logično i banalno, dovele su i pilanare. „Adaco“ se bavi proizvodnjom drva za ogrjev, a mladi „gladijatori“ iz okolnih naselja povazdan sjekirama cijepaju izrezane bukove klade. U Jasenicu se nastanio jedan Bošnjak s porodicom, Ibrahim Kozar iz Turbeta podno Vlašića. Bivši borac, radišan, vesele naravi, bavi se ovčarstvom, a sudbina ga je prije 12 godina dovela podno Grmeča, gdje je kupio kuću i imanje i izgradio velike drvene štale za zimovanje ovaca. Prijatelji ga u šali zovu kadijom iz Jasenice, a bolje bi mu pristajao nadimak kralj ovčara – sa 800 ovaca koje u proljeće i ljeto brste i „šišaju“ podgrmečke pašnjake. – Ibro je na terenu, baš sada šiša ovce, neće kući do predvečer – kaže Bećira Kozar, Ibrina supruga, rodom iz Konjodora kod Bužima.
„Paćenici“ s bukovim kladama
Razvija jufku za domaći omač ispred kuće na prekrasnom danu bez daška vjetra. Na štriku se suši veš. Uz kuću sjedi sin Hazim, đak prvak i uči zadaću. Kraj njega čavrlja trogodišnja sestra Amela. Bećiri u poslu pomaže Amina, Ibrina kćerka iz prvog braka.
Bećira kaže da Ibro svako jutro Hamzu vozi Golfom u školu u Bosanskoj Krupi i vraća kući. Iako su i ona i suprug došljaci u Jasenicu, iskreno priznaje da su se srodili s ovim mjestom i ne bi ga nizašta mijenjali. U prolazu saznajemo da Ibri starosjedioci „nude svašta“ samo da proda kuću i imanje, a to njemu već pomalo ide na živce. Jer, kuda bi išao iz ovog rahatluka.
Slikaj ovog paćenika
Malo dalje od firme “Adaco”, na brdu, još jedna „drvena“ firma „Natural“.
– Slikaj ovog paćenika – uzvikuje vedro Mehmed s Badića i pljucka u šake.
Ostali se smiju, bez želje za razgovorom. Mehmed kaže da im je dobro, gazdarica redovno daje plaću, a njihovo je da se “sikiraju”, odnosno rade sjekirom.
KOMENTARI