Tamo gdje je stao u bečkoj Austriji, nastavio je u dresu Herthe. Haris Tabaković sjajno je započeo svoju epizodu u Njemačkoj i već u svom drugom nastupu za ‘Staru damu’ upisao je gol i asistenciju potvrdivši ono što je trener Pal Dardai već znao kada je insistirao na njegovom potpisu, a to je da se radi o pravom golgeteru. Upravo će ovaj potencijalni reprezentativac naše zemlje biti možda i najjače oružje Herthe u pohodu na Bundesligu.
Sve više je Tabaković pod lupom medija u našoj zemlji, kao i Zvjezdana Misimovića s kojim je u nekoliko navrata razgovarao o igranju za Bosnu i Hercegovinu, međutim po tom pitanju ima jasan stav – kad dođe poziv, o tome će razmišljati. Ne zaboravlja isto tako ni Švicarsku u kojoj je rođen i koja je njemu i njegovoj porodici dala sve.
Javio nam se u nedjelju, imao je slobodan dan, još uvijek živi u hotelu i prilagođava se na život u njemačkoj prijestolnici.
– Siguran sam da sam napravio dobar potez. Zašto baš Hertha? Pa, ovo je veliki klub, s tradicijom, nema veze što su sada u 2. ligi – Hertha je Hertha. Nisam mnogo razmišljao kada se pojavila ova ponuda, vidio sam to kao korak naprijed, a jako mi je važno bilo i to što sam osjetio da me žele. Razgovori su bili jako dobro i nije se bilo teško odlučiti. Kada vidite stadion, pa kamp, šta sve imaju…, sve je sjajno. I Berlin je ogroman, mada nisam još uvijek upoznao grad jer živim u hotelu i sve mi se trenutno svodi na trening-hotel. Biće vremena, kaže Tabaković na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba.
Cilj Herthe je ekpresni povratak u društvo najboljih. Ipak, sezona nije dobro počela po ovaj klub.
– Šteta je što smo izgubili već u prvom kolu od Wehena. Pogotovo jer je to bilo na domaćem terenu i protiv kluba koji je tek ušao u 2. ligu. Okej, liga jeste takva da svako svakoga može pobijediti, mahom su to sve poznati klubovi, međutim takve stvari ne smijemo više sebi dopuštati. Zna se šta je naš cilj. Malo je raspoloženje popravila ubjedljiva pobjeda u Kupu, ali već smo mislima ka sljedećoj utakmici u Hamburgu. Neće biti lako.
Sa Vedadom Ibiševićem do sada nije imao mnogo kontakta. Najviše se druži sa Smailom Prevljakom koji mu je istodobno i konkurencija u napadu.
– Da, obojica smo napadači, ali nismo baš isti. Brži je od mene, agilniji, dok ja imam nešto što, naprimjer, nema on. Možemo igrati i zajedno u napadu. Lakše je svakako kada vas dočeka zemljak u klubu, odmah smo se zbližili, tu je i Filip Uremović iz Hrvatske. Pričamo na našem… Ali, ne bih ni da izostavim ostale momke u klubu, stvarno su me svi odlično prihvatili, sve je super.
Švicarska, Austrija i Mađarska su zemlje u kojima je prethodno igrao. Prisjeća se kako nije uvijek, narodski rečeno, išlo kao “po loju”.
– Rano sam otišao iz Švicarske u Mađarsku, to me je oblikovalo, jer sam želio izaći iz zone komfora i postati muškarac. To što sam tada prošao pomoglo mi je sada da u 29. godini opuštenije pristupam novom okruženju, svlačionici… Jednostavno, lakše se uklopiš. A da je bilo lako – nije. U mladosti su me pratile teške povrede. Taman kad proigram, desi se povreda, pa se oporavim i onda opet isto. Zato sad uživam u trenutku i ne želim se uopšte vraćati na to.
Iako će često reći da je Mostarac, zapravo su Tabakovići iz Stoca.
– Lakše mi je tako kad me pitaju, za Mostar svako zna, pa ne moram objašnjavati, haha. Roditelji su u ratu iz Stoca izbjegli u Švicarsku, nije im bilo lako ostaviti sve što su imali, ali učinili su sve da poslije meni kao djetetu ništa ne nedostaje. Osjećam se kao Bosanac, dok sam bio mlađi dolazio sam svake godine na odmor dolje, danas je to već malo teže.
Švicarska ili Bosna i Hercegovina, pitanje je koje mu novinari sve češće postavljaju, a poziv još uvijek nije dobio ni od jedne reprezentacije. Zbog toga na ta pitanja izbjegava davati odgovore.
– Ako nisam na spisku, nemam o čemu ni da razmišljam. Ja sam otvoren za sve. Obje zemlje su mi važne, ne zaboravljam odakle sam, ali ni šta su Švicarci uradili za mene i porodicu. Jesam li razgovarao sa Zvjezdanom Misimovićem? Jesam, nekoliko puta, na vezi smo. Vidjet ćemo šta će biti. Ni roditelji ne prave pritisak. Prošli su sa mnom kroz sve teške trenutke i danas im je najbitnije da sam uspješan i da uživam u fudbalu.
Otkrio je nešto više i o sebi. Uz fudbal nije zanemario ni obrazovanje.
– Puno vremena provodim u teretani, ponajviše zbog sebe, a uživam i u tome da sa prijateljima odem popiti kafu. Volim slušati i podcaste, čitati, da budem stabilniji kao osoba, kao ličnost. Inače sam završio i sportski menadžment, otkrio nam je na kraju Tabaković.
KOMENTARI