Elma Pandžić rođena je u Cazinu, a s tri godine napustila je rodni grad i s roditeljima otišla u Austriju. U Klagenfurtu je odrasla i završila studij publicistike i odnosa s javnošću. Nakon udaje preselila se u Gornju Austriju, gdje i danas živi. Majka je dvoje djece, zaposlena je kao novinarka, a slobodno vrijeme provodi pripremajući različita jela, kako porijeklom iz Bosne i Hercegovine, tako i jela karakteristična za područje Austrije. Recepte i način pripreme dijeli na svom foodblogu i YouTube kanalu “Hanuma kocht”, putem kojeg je prati više od 138.000 ljudi!
Dvije kulture
S Elmom smo razgovarali o ljubavi prema kuhanju, po čemu se “Hanuma kocht” razlikuje od ostalih kulinarskih YouTube kanala, inspiraciji za jela, novinarskoj karijeri, životu u Austriji i povezanosti s domovinom.
Kako ste došli na ideju da svoja kuharska umijeća dijelite s drugima?
– Počela sam s kuhanjem i pripremom kolača kad sam imala 12 godina. Moja majka je jako dobra kuharica, kao i većina Bosanki, tako da se zaista trudila da me poduči onome što i ona voli. Ja sam to rado prihvatila. Na početku sam pripremala kolače, salate, supe i razna jednostavnija jela, jer zbog škole nisam imala puno vremena da se posvetim kuhanju. Nakon završetka fakulteta, a naročito nakon udaje, intenzivirala sam kuhanje, jer sam se udala za Bosanca gurmana, koji, kao i ja, uživa u dobroj hrani. Kako sam sve više kuhala, isprobavala recepte i kretala se u svijetu YouTubea i raznih kulinarskih blogova, shvatila sam da još ne postoji dvojezičan kanal i blog, koji “spaja dvije kulture“. Tad se rodila ideja da pokrenem foodblog i kanal “Hanuma kocht“.
Gdje dobijate inspiraciju za jela? Vaš suprug je veliki gurman, da li Vam on pomaže u tome?
– S obzirom na to da su naša tradicionalna, a i austrijska kuhinja jako bogate, meni ne predstavlja problem pronaći inspiraciju. Imam svoju To-Do listu s receptima koje želim objaviti u narednim sedmicama i mjesecima. Tu i tamo “ubacim“ i poneki neplanirani recept, jer pratim razne trendove i kad vidim nešto zanimljivo, naravno želim da to prezentiram i svojoj publici. Za mene je ponekad teže smanjiti fokus i izabrati 1-2 recepta, jer me baš sve privlači. Da, moj suprug jeste gurman i on je taj koji testira moje kreacije. Vrlo je direktan i iskren. Ako mu se nešto ne sviđa, on to neće uljepšavati. On je moj kontrolni organ koji mi pomaže da kvalitet svog bloga uvijek podižem na viši nivo. Osim što nadopunjava moju inspiraciju, on je moja podrška u svakom smislu i to od samog početka.
Jeste li zadovoljni odzivom i reakcijama publike na YouTubeu?
– Kanal i blog “Hanuma kocht“ pokrenula sam 2014. godine. Tad sam se odlučila za pomalo egzotičan naziv za blog, jer sam htjela da budem drugačija u svakom smislu. Bio mi je cilj da se ono što nudim i vidi po samom nazivu mog kanala. Bila mi je želja da postanem prepoznatljiva po kvaliteti recepata, da kad ljudi čuju “Hanuma kocht“, pomisle “ah, to je ona što ima recepte koji mi uvijek uspiju“ i hvala Bogu, sudeći po komentarima i porukama koje dobijam, u tome sam uspjela. Svaki dan dobijam slike od pratioca širom svijeta, koji su ponosni i sretni na svoje kreacije po mojim receptima.
Hanuma kocht/ Privatni album
Znate, moj životni moto je: dok živim, trudiću se da budem koristan član zajednice i da stvaram nešto pozitivno i i lijepo za druge. Zbog toga sam sretna i zadovoljna što imam mogućnost da se bavim ovako lijepim poslom i što me moji pratioci podržavaju.
Kakve su Vaše buduće ambicije kada je u pitanju “Hanuma kocht”?
– Ne želim previše pričati o planovima, jer postoji dosta faktora od kojih planovi zavise, a i želim da većina toga bude iznenađenje za moje pratioce.
Dijete migranata
Plan je u svakom slučaju da nastavim snimanjem videa i kreacijom recepata, jer to jako volim. Želja mi je da i dalje učim i postanem još profesionalnija što se tiče kvalitete videa i sadržaja, a ujedno da unaprijedim svoje znanje u svijetu fotografije. Naravno, sve to nije lako balansirati s porodičnim obavezama, ali smatram da sam dobro organizovana osoba, koja je i dosad bez pomoći porodice (nažalost, svi žive u drugim dijelovima Austrije ili Bosne i Hercegovine) uspijevala da se snalazi.
Po struci ste novinarka i pišete članke za gradske novine o temi “Moja nova domovina”. Recite nam nešto više o tome.
– Nekoliko godina nakon što sam došla u Braunau i bila angažovana u raznim projektima vezanim za integraciju, u septembru 2016. godine me službenica, zadužena za integraciju grada Braunau, upitala da li želim pisati članke o osobama koje žive u ovom gradu, a koje su porijeklom iz raznih zemalja svijeta. Pošto sam po zanimanju novinarka i smatram da je to tema o kojoj i sama imam dosta da kažem, rado sam pristala. Moj tad prvi partner za intervju je bio moj suprug. Zatim su uslijedili Turci, Egipćani, Kubanci, Rusi, Bugari, Afganistanci, Mađari i pripadnici drugih nacija. Svaka od tih osoba donosi svoju priču, a meni je čast slušati i sve to pretvoriti u članak, koji se objavljuje u novinama grada Braunau. Nije lako pisati o životima osoba koje ste tek upoznali, ali pošto sam i ja dijete migranata, naši putevi su slični. Naročito u ovom segmentu je empatija ključ do uspješnog intervjua.
Na koji način su Vas bosanskohercegovačko porijeklo i Austrija kao zemlja u kojoj živite oblikovali?
– Odrastanje između dvije kulture nije jednostavno, jer se čovjek uvijek osjeća kao da je stranac. To možete shvatiti kao kaznu u smislu “nigdje ne pripadam“ ili kao luksuz jer imate mogućnost da birate najbolje osobine iz obje kulture i formirate svoj identitet. Ja sam izabrala: bosansku ljubav – prema porodici i gostima, bosanski humor – koji čovjeku pomaže u dobrim i lošim vremenima, vezanost za tradiciju, vjeru i dobru hranu, a ujedno austrijski način rada, njihovu ambicioznost, tačnost, organizovanost, a i u nekim stvarima jednostavnost i naročito ljubav prema prirodi. To su te osobine i karakteristike iz obje kulture, koje čine mene kao osobu. Zato i nisam samo “Hanuma“ nego uz mene ide i ono “kocht“, jer sam upravo to ja.
Koliko često posjećujete BiH? Šta Vas najviše veže za našu i Vašu domovinu?
– Zbog porodičnih i poslovnih obaveza, a sad, nažalost, i zbog korone, odavno nisam bila. Prošle su i dvije godine. Inače putujemo barem dva puta godišnje za Bosnu, jer osim što obiđemo porodicu, velika mi je želja da i naša djeca znaju gdje su njihovi korijeni, da nauče jezik i usput “pokupe“ malo našeg mentaliteta.
Puni sjaj
Svakome je jasno da je politička situacija u Bosni i Hercegovini problematična, ali kad to isključimo, ostaju predivna priroda i ljudi koje čovjek pogotovo zna cijeniti kad ih napusti. Jedno od meni najdražih mjesta, koje obavezno obilazim kad nađem vremena, dvorac je na Ostrošcu. Volim to mjesto, jer sam veliki ljubitelj starih građevina, koje imaju posebnu historiju iza sebe i uživam u njenom proučavanju. Nadam se da će ga uskoro obnoviti da zasja u svom punom sjaju.
KOMENTARI