Agresija, rat, stradanje nedužnih civila, žena i djece, su scene kojima svakodnevno svjedočimo već treću sedmicu uzastopno.
Svu strahotu koja do srži je ogolila svo svjetsko licemjerstvo, prizori užasnih snimaka raskomadanih tjelelesa nas ostavljaju rezigniranim, ali u isto vrijeme nas snažno podsjećaju na preživljenu agresiju i genocid kojega smo doživjeli i milošću dragoga Boga, te hrabrom odbranom najboljih sinova bosanskih, pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, preživjeli.
Međutim, istovremeno, prizori nestajanja u realnome vremenu su snažan poziv na budnost, crveni alarm i za nas sâme, odnosno, na scenario koji se može i nama, ponovo, dogoditi. Jer, iako je moguće pronaći, pročitati ili čuti mnogo predviđanja u kojemu pravcu će se situacija sa Izraelom i Palestinom odvijati, niko ne može sa sigurnošću tvrditi scenario koji slijedi, ali u svakome slučaju, sitaucija se svakodnevno dodatno usložnjava i samo je dragome Bogu znano što slijedi na koncu.
U proteklome periodu smo mogli se informirati o geo-političkim strateškim, vojnim, na koncu teološkim backgroundom napada i ubijanja nedužnih palestinaca od strane agresorskog Izraela i njihove „braće po ideji“, tako da namjera ovoga teksta nije da propituje sve navedeno.
Ono što želim ovim tekstom jeste da propitam naš lični odnos prema zlu i nepravdi koja se događa. Dobro nam je znan pravorijek blagoslovljenoga Muhammeda na koji način su dužni pravovjerni reagirati na viđeno zlo: prvo rukom(djelima), potom jezikom (riječima), i na koncu srcem (prijezirom), s tim da je potonje najniža razina vjerovanja.
Jučer su (22. 10. op. a.) građani u nekoliko bosanskohercegovačkih gradova izašli na mirni skup podrške narodu Palestine, te na taj način pokazali da se nalaze na ispravnoj strani povijesti, odnosno na strani istine. Za razliku od gromoglasne i nedopustive šutnje naših predstavnika i inteligencije, iznova je obični bosanski čovjek, rukovodeći se izborom ispravnoga namjesto popularnog, isplativog ili „pametnoga“, pokazao svoju humanost i oprijedjeljenost ka idealima slobode, istine i pravde.
Naše svjedočenje dragoga Boga kao Vrhovne Istine, i življenje po standarima našega vjerskog svjetopogleda podrazumijeva i svjedočenje istine u prostoru praktičnoga djelovanja – životu.
Parcijalno ili djelomično življenje vjere kur'ânski tekst oslovljava kao dvoličnjaštvo (an-nifaq), naglašavajući da takva kategorija ljudi će u Zauvječnosti, zajedno sa onima koji su poricali dragoga Boga, biti na najnižim paklenim razinama. Da nas dragi Bog sačuva od takvoga stanja.
Jedna od temeljnih dimenzija religije jeste njezina refleksija na našu svakodnevnicu. Dapače, u religiologiji pratkična religioznost (praksa) predstavlja jednu od pet temeljnih dimenzija svojstvenih svakoj religiji pored vjerovanja, spoznaje, iskustva, i pripadnosti.
Također, podsjetimo se da Časni Kur'ân, gotovo neizostavno, uz vjerovanje povezuje i činjenje dobrih djela.
A ima li trenutno većeg svjedočenja istine od zla, ubijstva, masakriranja, uskraćivanja osnovnih ljudskih potreba, koje se čini u Palestini ovih dana?
No, svjedočenje o ovome zlu, kao i svakome drugome zlu, nije samo vjerska, nego ljudska obaveza.
U nedjelju smo u Sanskome Mostu, kao i u Sarajevu i Tuzli, kao i diljem europskih gradova digli svoj glas i osudili zlo koje se provodi na prostoru Palestine. Dva dana prije smo imali priliku da, nakon džuma-namaza, u našim džamijama finansijski podržimo našu braću i sestre u Palestini, kao što su i oni isto činili kada je nama bilo najteže.
Vjera, ali i čovječnost nas uči da na dobro je obaveza dobrim uzvratiti.
Scenama iz Gaze smo svjedočili i kod nas na Markalama, Kapiji, Srebrenici… Kao što svjedočimo sad i svjedočili smo tad šutnji svijeta naspram činjenja zla.
Ukoliko budemo gromoglasno šutjeli na zločine u Palestini, šta nas onda razlikuje od onih koji su šutjeli na zlo kojem smo bili izloženi?
Haris Islamčević
23. X 2023.
KOMENTARI