Hasan Salihamidžić definitivno je nogometaš s ovih prostora koji je osvojio najviše trofeja. S Bayernom je osvojio nekoliko titula, kupova, trofej interkontinentalnog prvaka… Izdvaja ga od ostalih što je igrao u dva svjetska nogometna giganta kao što su Bayern i Juventus, pišu Sportske.ba.
Braco je već nekoliko sezona u mirovini. Impresivnu igračku karijeru završio je u Wolfsburgu kod trenera koji ga je lansirao na bundesligašku scenu. Kada je planirao okačiti kopačke pozvao ga je Felix Magat, tada trener “zelenih”.
“Magat mi je dao šansu kao junioru da igram za prvi tim HSV-a. Nisam ga mogao odbiti. Kada sam bio junior Hamburga, Magat je na pripreme prvog tima u Austriju vodio najbolje juniore. Izrabrao je i mene. I od tada se više nisam vraćao u omladinski tim”- prisjeća se Salihamidžić.
S Bracom sam prvi intervju uradio tačno prije 20 godina. Tada je bio najmlađi u “A” reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Glavne zvijezde “ljiljana” bili su Meho Kodro, Mehmed Baždarević, Admir Smajić, Vlatko Glavaš, Elvir Bolić, Muhamed Konjić.. Braco je preko noći zadobio simpatije saigrača, publike. “Dekretom” ga je iz mlade selekcije Fuadu Muzuroviću u “A” tim doveo Džemaludin Mušović, tadašnji direktor reprezentacije.
Hasan nikad nije odbio poziv. Čak ni onda kada je u nacionalnom timu bio dežurni krivac. Kada je bio “vodonoša” igračima tipa Muline, Krivića, Jolića.., epizodistima koji su defilirali u državnom dresu.
Sportske: Radite li još kao tv. voditelj?
“Ne, više nisam u novinarskim vodama. Povremeno komentiram utakmice Bayerna i Juventusa, ali s mojim angažmanom kao voditelja i reportera na terenu je završeno. Dopao mi se taj posao, išao sam svuda pomalo, radio priče, ugostio brojne poznate zvijezde, uživio se i uživao u ulozi TV novinara i povukao se kada sam to “išćejfio”. Ja sve što radim to činim s ljubavlju. Kada toga ne stane, ja idem dalje. Tako je i s novinarskim angažmanom. Bilo je prelijepo iskustvo, osjetio sam kako je biti s druge strane kamere. Kažem ti, bilo je super.
SUSRET S KARLOSOM
Sportske: Šta sada radite?
“I dalje snimam za Bayern, dosta putujem. Radim neke promotivne spotove za određene auto kuće. Naravno i pratim nogomet.”
Sportske: Igrate li ponekad za veterena Bavaraca?
“Igram, ali znaš mene. Ja se i na utakmicama veterana povrijedim. Kako se ne štedim, u duele ulazim muški, pa sam se povrijedio na utakmici Juventusa s Realom. Sada jedno vrijeme moram mirovati.”
Sportske: Čekaj, kako sada za Juventus?
“Pa, igram za veterena Bayerna i Juventusa. Naravno kada mogu. I zaista je lijepo naći se u društvu mojih prijatelja, velikih igrača. Kada smo igrali s Realom, opet smo Karlos i ja imali duele. Na njegovu sreću, izašao sam nakon pola sata, pa je mogao mirno odigrati utakmicu (smijeh…). S Karlosom sam se prisjetio dana kada smo vodili ozbiljne i muške duele.”
Sportske: Kako je igrati veteranske utakmice?
– Isto kao za seniore, svi hoćemo, ali ne možemo kao nekad. Dobili smo po nekoliko kilograma,mada ja nisam, s dosta manje fizičke kondicije, pa sve pokušavamo odigrati u mjestu, s manje trke… Najvažnije je da se okupljamo, družimo, evociramo uspomene. Eto, ja imam sreću da igram za dva slavna kluba i to me čini posebno sretnim.”
Sportske: Kakav je osjećaj biti igrač Bayerna i Juventusa?
“Trebalo bi satima da ti pričam o tome šta znači biti dio porodice dva velika kluba. Ne znam kako je u Barceloni, Realu, Mančesteru… I to su svjetski klubovi, ali Bayern i Juventus su nešto posebno. Kada igraš moraš razmišljati samo o pobjedama. Na svakoj utakmici i u domaćem kupu, u prvenstvu u Evropi. Bez obzira je li kriza u klubu, koji si na tabeli, ko je u vrhu, ali uvijek moraš željeti samo pobjedu. Uvjek si favorit. I kada igraš protiv Barcelone, Reala, Arsenala, od tebe se traži pobjeda. I to je dobro, jer te kroz karijeru i život nauči da stalno dižeš letvicu, čeliči te, stvara u tebi pobjednika. Sportske: Šta će dobiti Juventus s Miralemom Pjanićem, a šta “Stara dama” s Miretom?
“Dobili su svi. I Pjanić i “Juve”. Ako bude nastavio igrati kao u Romi Mire će biti veliko pojačanje i jedan od glavnih igrača Juventusa. On ima taj potencijal. Doveden je ciljano, jer Juventus tako radi. Juventus je gospodski klub. I kad je dole i na vrhu, osjeti se ta gospodština, slava, pripadnost Juventusu. I kod navijača i igrača. Ja sam stvarno imao sreću i privilegiju igrati četiri godine u Juventusu. Iako nismo imali “žetvu” trofeja, osjetio sam šta znači igrati za Juventus. Torino, Italija, Juve, sve mi je to bilo nešto posebno. Pa saigrači, trener, ljudi, odnosno porodica koja vodi klub. Dosta sam pauzirao zbog povrede, ali sam ugovor odradio do kraja. I danas sam ponosan što sam dio slavne Juventusove porodice. Drago mi je da je jedan naš igrač sada u Torinu. Pratim Pjanića još iz vremena kada je igrao za Lion,i može da postane zvijezda Juventusa.”
Sportske: Iz reprezentacije ste otišli tiho, dostojanstveno… Čujete li se sada s nekim od bivših saigrača?
“Čujem se s Bolićem i Konjićem. Tako, popričamo malo. Mogu ti reći da su to bila lijepa vremena. Imali smo dobre igrače, iz jakih klubova, ali očito nije bila atmosfera kao sada. Trenirali smo gdje se moglo trenirati, nikad nismo putovali biznis klasom. Niti je to kome smetalo. Igramo u Estoniji i vidimo naše navijače. Igramo u Luksemburgu na tribinama sve naši navijači. Na Malti, opet naše zastave, pjesma naših navijača… Jedino je to konstanta, da smo svuda gdje smo igrali imali podršku navijača. To je nešto što se ne zaboravlja. Drago mi je da i danas naši navijači prate i bodre reprezentaciju širom svijeta, a jednako tako mi žao što generacija u kojoj sam ja igrao nije izborila nastup na velikom takmičenju. Imali smo mi sjajne igrače. Kada vidite imena klubova, poput Barcelone, Reala, Borusije, Fenerbahčea, Atletika, Monaka, Olimpijakosa, Anderlehta, Fortune, Torina, jasno vam je o kakvim igračima riječ.”
NISAM BIO NA PROBI U SLOVENIJI
Sportske: Razmišljali ste o trenerskom pozivu. Jeste li odustali?
“Nisam odustao, nego ti je kod mene sve po nekom redu. Sada uživam u ovome što radim. Najvažnije da sam u nogometu, uz teren. Da li ću biti u skorije vrijeme trener ili nešto drugo, vidjet ćemo.”
Sportske: S Uli Henesom ste ostali u odličnim odnosima. Koliko je izvjesno da budete jedan od njegovih saradnika u Bayernu?
“Ništa nije nemoguće. Istina je da s Henesom sve ove godine imam odlične, prijateljske odnose. Henes se sada vraća za predsjednika. On zna da na mene može računati. Nema tu nikakvog pritiska, niti obaveze s njegove strane. I mene jako raduje njegov povratak. S Henesom će Bayern biti još jači.”
Sportske: Na kraju da definitivno razjasnimo jednu enigmu. Svako toliko slovenački komentatori “otkriju” kako ste kao mladić bili na probi u jednom slovenačkom klubu. Možete li to potvrditi ili demantirati?
“Znam da smo jednom pričali na tu temu. Nikad nisam bio na probi niti blizu angažmana niti u jednom slovenačkom klubu. Ne znam da li je bio neki drugi Salihamidžić.Da je bio znao bi. Ti znaš moj put. Iz Jablanice sam došao kod tatinog prijatelja u Zadar. Odatle u Dortmund, pa u Hamburg, gdje me prihvatio Ahmed Halilhodžić rođak Vahin i prijatelj moje porodice. Uz njegovu pomoć sam došao u internat HSV. Dalje se sve zna. To sa Slovenijom, malo mi i smiješno, ali ja sam u Sloveniji bio samo kada sam igrao s reprezentacijom”- izjavio je u intervjuu za “Sportske” Hasan Salihamidžić, najbolji igrač BiH svih vremena. Svojevremeno najbolji desni bočni u Evropi.
(Reprezentacija.ba)
KOMENTARI