Piše: Ivana MARIĆ
Izbori u BiH održavaju se svake dvije godine. I dolaze u paketu s predizbornom kampanjom punom obećanja i prijetnji opasnostima, uglavnom lažnim. Vremenom se kod ljudi stvara zasićenost i otpornost na šokantne sadržaje, a čovjek se ponada da ćemo bar do narednih izbora predahnuti. Ali u ovom ciklusu to očito nije slučaj – stranke revnosno nastavljaju s predstavama za javnost. Bivši njemački kancelar Otto Von Bismarck rekao je: „Najviše se laže prije izbora, za vrijeme rata i poslije lova“.U našem slučaju možemo slobodno dodati: i tokom formiranja vlasti.
U procesu formiranja vlasti upozorila nas je DF, recimo, na niz opasnosti za koje dotad nismo znali ni da postoje. Kako je u medijima obznanio Željko Komšić, opasna je situacija u kojoj HDZ BiH dobiva Ministarstvo finansija u Vladi FBiH. U tom će slučaju HDZ i SNSD imati većinu u Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje i u Fiskalnom vijeću, i upravljati svim državnim resursima. Interesantno je da je isti omjer snaga u ovim institucijama vladao i 2006. godine, ali nas tada niko nije upozorio na tu opasnost!? Bilo kako bilo, u epilogu je HDZ BiH ipak dobio finansije. Tačna ili ne, alarmantna teza odigrala je ulogu, DF se predstavio kao stranka koja štiti interese građana, i više nije potrebno plašiti ljude da će biti pokradeni.
Saljevanje strave u DF-u
Potom: zaštitnici građana u DF-u odbijaju jedno ministarstvo za pripadnike srpskog naroda prepustiti HDZ-u. Razlog: navodno, strah da će nakon uspostave Vlade Federacije jedan od prvih zahtjeva Dragana Čovića biti izmjena poslovnika o radu Vlade. Ubuduće bi za sve odluke Vlade, osim većine, bio potreban i po jedan ministarski glas iz svakog konstitutivnog naroda. Ukoliko bi HDZ imao sve ministre iz reda hrvatskog i makar jednog iz reda srpskog naroda, zajedno sa SDA mogao bi donijeti svaku odluku bez konsultacije s DF-om. No, na čemu se pretpostavka temelji? Kako bi tačno malobrojni HDZ mogao jednostrano promijeniti poslovnik? Zašto bi SDA pristala na to? Odgovora nema jer je pitanje lažno.
Grozničavi grabež oko tri srpske pozicije DF pravda i aktuelnim poslovnikom, jer koalicionim partnerima mogu prijetiti napuštanjem Vlade Federacije, čiji bi rad bez ministara iz reda srpskog naroda bio neustavan. No, šta očekivati od koalicije pri čijem je kreiranju najbitnije ugrabiti mogućnost blokade većinskih odluka? Ipak, DF je na koncu i ovaj strah prebrodio –saljevanjem strave.
Psihološka istraživanja pokazuju da vanjska opasnost zbližava ljude koji su po svim mjerilima udaljeni i razjedinjeni. Stoga stranke kod nas rado koriste ovu tehniku. Naravno, opasnost ni ne mora postojati: radi očuvanja jedinstva stvara se ili izmišlja neprijatelj.
SNSD svakako prednjači. Stalno izmišljanje prijetnji sigurnosti i opstojnosti Republike Srpske odvlači pažnju građana s egzistencijalnih problema i rezultira homogenizacijom. Što je ekonomska i socijalna situacija lošija, to se građanima više odvraća pozornost prijetnjama opasnostima i bacanjem dimnih bombi. Više to nisu samo neprijatelji izvan RS-a već idomaće izdajice koje navodno rade na slabljenju RS-a.
Dimnih bombi ne nedostaje ni u Federaciji BiH: uzmimo za primjer poruke s Hrvatskog narodnog sabora koje su predlagale prestrukturiranje BiH. Jedini učinak potpisane Deklaracije jeste to što je uzburkala javnost. Teritorijalna reorganizacija BiH nije tabu, ali postoje propisane procedure: takva se promjena može inicirati i izglasati samo u parlamentu. Svaka priča o tome izvan parlamenta jeste bacanje prašine u oči.
Propagandni trikovi
Propagandni trikovi nisu isključivo privilegija političkih stranaka: njima se izdašno koriste i mediji kako bi privukli pažnju javnosti. Nedavno se recimo Dnevni avaz pozabavio i identitetom kopilota-ubice odgovornog za rušenje aviona Airbus A-320 kompanije Germanwings. Njemački portali tvrde: kopilot koji je srušio Airbus A-320 prešao na islam?! Alarmantna vijest preuzeta je s bloga Michael Mannheimera, novinara irelevantnog njemačkog PI-Newsa. Informacija je toliko neozbiljna i neutemeljena da je nisu preuzeli čak ni instant-portali specijalizirani za proturanje dezinformacija i laži. Avaz jeste. Senzacija je preča od istine. A Michael Mannheimer poznat je dobro već odranije njemačkoj policiji zbog istupa i akcija usmjerenih protiv islama.
Do čega širenje ovakvih lažnih informacija dovodi u državi gdje je javnost zapaljiva poput naše, nije potrebno elaborirati: nakon takvih vijesti nastaju tenzije, buja mržnja i kreću diskusije o razlikama koje prihranjuje nacionalna netrpeljivost. Pozitivna je stvar jedino to što se propagandna djelatnost, pa i manipulacija istinom i lažima, u demokratskom društvu odvija kroz nadmetanje u javnosti, tako da pojedinac ima šansu odabrati informacije koje će prihvatiti i kojima će povjerovati.
(Faktor.ba – STAV br. 4 – 2.4.2015.)
KOMENTARI