Pojela sam bezveze pizzu, dosadno mi je, buljim u strop… čitam knjigu, ekipa me nagovara da izađem, ali mislim da ću ostati kući, imam više lajkova i prijatelja… To su samo neki od statusa koje su razni pojedinci posljednjih dana stavili na svoje Facebook profile. No, koga je to tačno briga? Zašto imamo potrebu na toj ili nekoj drugoj društvenoj mreži svijetu obznaniti apsolutno svaki detalj iz svog života, bez obzira na to koliko je dosadan ili nevažan? Sve više ljudi (i istraživanja) kaže – zbog ega. Ega, koji na tom internetskom sajmu taštine dostiže neslućene razmjere. Jer, postaviti novi set fotografija koje su “tako dobre da ih je šteta ne pokazati drugima“ praktički svima), napisati nekoliko dosadnih rečenica o svom još dosadnijem danu, a zatim “čekirati” tko nam je ostavio komentar ili “tagirao” fotku postala je svakodnevica gotovo svakog (aktivnog) facebookovca u potrazi za, kako mnogi smatraju, tuđom potvrdom vlastitog postojanja …
Nema horde fotografa koji će nas pratiti cijeli dan, bilježiti svaki naš pokret i objaviti ga? Nema veze – sami ćemo!
Neki pojedinci, kažu nam, otišli su toliko daleko da postaju nervozni ako nisu od jučer do danas ili pak otprije jedan sat do ovoga trenutka obnovili svoj profil.
– Mrzim kada mi se isprazni baterija na laptopu pa ne mogu svima napisati da sam se, primjerice, upravo vratila sa savršene večere sa svojim dečkom – objašnjava poznanica.
Ne shvaćamo tragediju. Zar ona uistinu smatra da ta informacija zanima sve one kojima ju je namijenila?
Jer, realno, nije imala potrebu nazvati svoju najbolju prijateljicu i ispričati joj detaljno (kako već samo žene znaju) tijek savršene večere sa svojim muškarcem. Ne, ona je imala potrebu obznaniti to u kratkoj crtici stotinama. Zato što misli da to zanima stotine? Pa nije luda.
– Znam da ne zanima svakoga kako je meni bilo na večeri s dečkom, ali kada se jednom navučete, teško je prestati. Ubrzo počnete svaki detalj doživljavati kao super status, a svaku fotku na kojoj dobro izgledate želite pokazati svijetu.
Zapravo vas društvene mreže vrlo brzo mogu učiniti opsjednutima samima sobom – ističe poznanica koja, kako kažuamerički psiholozi, kroz internet doživljava svojevrstan “zvjezdani status“.
Kada ljudi više ne ostvaruju kontakte u svom svakodnevnom životu, pritom postajući nervozni i nemirni jer se zbog nekog razloga ne mogu ulogirati na neku od društvenih stranica, tada je vrlo vjerojatno da ignoriraju ostale aspekte svoga društvenog života koji su vrlo bitni za njihovu dobrobit. To je upozorenje: stanite malo, ugasite svoj kompjutor i uključite se ponovno u svoju okolinu – savjetuje psiholog Les Posen.
Roditelji na netu
Većina djece misli da su im roditelji na Facebooku samo zato da bi ih špijunirali. Oh, kako su u zabludi…
Iako velika većina njih do prije nekoliko godina nije znala ni kako poslati SMS poruku, mnogi roditelji (i ona starija garda) danas se prilično brzo i bezbolno uključuju u digitalni svijet, svladavajući internet i sve njegove tajne – munjevito.
Prate trendove kao i njihovi mladi potomci, a posljednja u nizu stanica za osvajanje jest, naravno, društvena mreža Facebook. Vrlo često na očaj i jad njihove djece.
Vrlo brzo doći će trenutak kada će jedna kompjutorski obrazovana mama “friend request“ poslati svome djetetu.
Međutim, mnogi roditelji nisu na Facebooku da bi špijunirali djecu, već zato jer i oni imaju FB profile na kojima razmjenjuju poruke s prijateljima.
No, da stvar nije baš tako jednostavna dokazuje grupa postavljena na Facebooku pod nazivom “For the love of god – don't let parents join Facebook” (“Za ime boga – ne dopustite roditeljima da se uključe na Facebook“). Osnovala ju je skupina mladih ljudi, očajnih zbog roditeljskog infiltriranja u njihove redove.
Oni smatraju da je prihvatiti zahtjev roditelja jednak kao da ga pozovete na svoj tulum.
Pa, kako ipak ne biste uvrijedili nadobudnog tatu ili znatiželjnu mamu, uvijek možete iskoristiti pravila o privatnosti koja sve društvene mreže imaju, pa tako i Facebook, a koja vam dozvoljavaju da odredite koliko će slobode na vašem profilu vaši roditelji imati.
Piše: A.F.
KOMENTARI