Dva puta je poglavar Rimokatoličke crkve boravio u Bosne i Hercegovini, a današnja posjeta pape Franje će biti treća u historiji. Oba puta je to bio Ivan Pavao II, svjetovnog imena Karol Jozef Wojtyla, 264. nasljednik apostola Petra. Radi se o papi, miljeniku miliona ljudi širom svijeta, koji su ga voljeli i poštovali bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Ivan Pavao II u posjeti našoj zemlji je boravio 12. i 13. aprila 1997. godine. Tom prilikom je posjetio Sarajevo, a druga posjeta Ivana Pavla II bila je 22. juna 2003. godine kada je posjetio Banju Luku.
Kao državnik i kao pogolavar Crkve, Ivan Pavao II, iskreno se zalagao za mir i suživot u Bosni i Hercegovini koju je, zabilježen je podatak, u svojim javnim govorima tokom i nakon rata spomenuo 263 puta.
Vatikan je u vrijeme ovog pape bio među prvim državama koje su priznale BiH, kao samostalnu, suverenu i nezavisnu zemlju. Kada je prvi put došao , svoju ljubav i poštovanje prema Bosni i Hercegovini pokazao je na vrlo slikovit način. Odmah po izlasku iz aviona poljubio je zemlju te blagoslovio sve stanovnike BiH.
“Vi dolazite u grad vjere, ali ne jedne, nego četiri”
Dvanaestog aprila 1997. godine papu Ivana Pavla II na Međunarodnom aerodromu Sarajevo je, između ostalih, dočekao i tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, rahmetli Alija Izetbegović. Tom prilikom u pozdravnom govoru Izetbegović mu je rekao:
– Ovo nepodijeljeno poštovanje zaslužili ste Vašim dosljednim zalaganjem za mir i slobodu svugdje u svijetu. Vaša osuda nasilja u Bosni, izrečena ne jednom, nego u više mahova, bila je mehlem na rane i za sve nas značila je ohrabrenje i nadu. Vaša Svetosti, Vi dolazite u grad vjere, ali ne jedne, nego četiri konfesije: islama, katoličanstva, pravoslavlja i jevrejstva… Vi niste šutjeli. Od prvog pucnja u nezavisnost naše zemlje i čim su pale prve nevine žrtve, Vaš glas je odjeknuo snagom poziva i osude. I taj glas nastavljao je da se čuje. Stoga, jedan od razloga mog osobnog zadovoljstva što ste danas ovdje jeste i taj što mogu pred licem svijeta Vama i Svetoj Stolici zahvaliti na ovom postojanom zauzimanju za pravednu stvar Bosne i Hercegovine i njenih građana – dio je pozdravnog Izetbegovićevog govora.
Ivan Pavao II je 13. aprila 1997. godine također održao govor u Predsjedništvu BiH, čiju su članovi u to vrijeme, osim Izetbegovića, bili Krešimir Zubak i Momčilo Krajišnik. Papa je tada govorio o potrebi izgradnje mira i suživota među narodima rekavši, između ostalog, kako “Bog ne napušta mirotvorce”, uputivši još jednom molitvu za BiH.
– U ovim su se krajevima stoljećima susretali, a nerijetko i sukobili, Istok i Zapad. Ovdje se već dugo vremena, isto kao i danas, provjeravala mogućnost suživota različitih kultura, koje su, svaka na svoj način, obogatile vrijednostima ovaj kraj. U Bosni i Hercegovini zajedno žive južnoslavenski narodi, koje ujedinjuje porijeklo, iako ih historija dijeli – rekao je.
Dodao je i da u BiH “valja osigurati jednakopravnost etničko-vjerskim zajednicama. Bosna i Hercegovina je mozaik kultura, vjera, etničkih grupa, koje, ukoliko budu priznate i zaštićene u svojoj različitosti, mogu vlastitim darovima pridonijeti obogaćenju zajedničke baštine čitavog građanskog društva”.
Tokom govora na Koševu papa je 13. aprila 1997. godine kazao:
-Sarajevo, Bosno i Hercegovino, tvoja historija, tvoje patnje, tvoje iskustvo iz nedavnih ratnih godina, za koje se nadamo da se više nikada neće vratiti, imaju zagovornika kod Boga: Isusa Krista, jedinoga Pravednika. U Njemu zagovornika kod Boga imaju toliki mrtvi, kojih su se grobovi umnožili na ovome tlu oni koje oplakuju majke, udovice, djeca koja postaše siročad. Ko bi drugi mogao biti zagovornik, kod Boga, svih tih patnji i svih nevolja? Ko bi drugi do kraja mogao pročitati ovu stranicu tvoje historije, Sarajevo? Ko bi drugi do kraja mogao pročitati ovu stranicu vaše historije, balkanski narodi, i ovu stranicu tvoje historije, Evropo?
Ne može se zaboraviti da je Sarajevo postalo znak patnji čitave Europe u ovome stoljeću. Sarajevo je to bilo na početku XX. stoljeća, kada je ovdje počeo prvi svjetski rat, a ponovno je postalo na jedan drugi način kada su se ratni sukobi dogodili samo u ovim krajevima. Evropa je u tome sudjelovala kao svjedok. Ali moramo se upitati: je li bila uvijek potpuno odgovorni svjedok? Ne može se izbjeći ovo pitanje. Potrebno je da državnici, političari, vojnici, naučnici i kulturni djelatnici nastoje na njega pružiti odgovor. Želja je svih ljudi dobre volje da ono što Sarajevo predstavlja ostane unutar XX. stoljeća i da se više ne ponove njegove tragedije u stoljeću koje je već na vratima – dio je papinog govora.
U BiH je htio doći i ratne 1994. godine
Kada je odlazio iz Sarajeva, Ivan Pavao II je rekao da ostaje s BiH u mislima, srcu i molitvama, izrazio zadovoljstvo što je napokon posjetio BiH, budući da je to htio učiniti i ratne 1994. godine. Tada su pripreme za dolazak skoro bile završene, ali je donesena odluka da papa ipak ne dolazi, jer mu niko tada nije mogao garantovati sigurnost.
Drugi put kada je dolazio u BiH, boravio je u Banjoj Luci, a na misi u Franjevačkom samostanu Petrićevac proglasio je blaženim Ivana Merza.
Ivan Pavao II, proglašen je svetim nakon smrti. Rođen je u Wadowicama, u Poljskoj, 18. maja 1920., a umro je u Vatikanu 2. aprila 2005. Za papu je izabran 16. oktobra 1978. godine. Ne samo da je bio poglavar Crkve, Karol Wojtyla je po svom ponašanju, govorima i djelovanju bio i veliki državnik. Za vrijeme pontifikata obišao je 130 država i prvi je papa koji je bio u gradovima Azije, Afrike i Južne Amerike. Zagovarao je mir i suživot, pravo svakog naroda da slobodno živi u svojoj državi.
Karol Wojtyla nije imao tako sretno djetinjstvo. Kada mu je bilo osam godina umrla mu je majka, tri godine kasnije i stariji brat Edmond, a sestru Olgu nikada nije ni upoznao, jer je umrla prije njegovog rođenja. Do svoje 25. godine već je gotovo ostao sam, jer mu je umro veliki broj bližnjih rođaka i članova porodice. U osnovnoj školi su ga zvali Lolek, a u školskom nogometnom timu je bio golman. Volio je pozorište, gdje je i glumio kao mladić, a pisao je i pjesme. U mladosti je radio kao kuhar, a dvoumio se između glume i studija filozofije te Crkve. Odabrao je ipak svećenički poziv. Preživio je atentat, a čovjeku koji ga je pokušao ubiti, kasnije je oprostio.
Što se većine nas u BiH tiče, papa Ivan Pavao II je ostao upamćen i voljen. On je vrlo često bio naš glas na svjetskoj sceni u najtežim, krvavim godinama.
Papa Franjo koji dolazi sutra u posjetu BiH ima mnogo sličnosti sa Ivanom Pavlom II. Ljudi ga vole i cijene i zasigurno će i on, ako to već nije, postati vjerni prijatelj naše zemlje.
(E. G./Foto: Katolička tiskovna agencija
KOMENTARI