Nekada ćemo dobiti selektora fudbalske reprezentacije
Imamo li ideju i viziju, imamo li ikakav plan, znamo li šta želimo, ima li iko među 15-20 ljudi koji se pitaju u Nogometnom savezu i donose glavninu odluka da se bavi promišljanjem.
Ima li iko da promišlja. Ne mora biti filozofski nastrojen i sprovoditi u djelo konglomerate ideja od Platona do Witgensteina, nego čisto da zbraja premise, logičko, induktivno, deduktivno zaključivanje…
Dolazio je nedavno u posjetu Sarajevu predsjednik UEFA Aleksandar Čeferin, pohvalio je saradnju sa Nogometnim savezom BiH i tu bi valjda trebalo stati. Pohvalno je zaista što je Savez BiH u dobrim odnosima sa čovjekom koji dolazi iz Slovenije. Valjda da je bilo ko drugi na čelu našeg Saveza bilo bi isto. Trebalo bi još samo da nismo dobri sa Slovencem…
Pomoći će tako UEFA u razvijanju infrastrukture, ako će u tome učestvovati i lokalna zajednica odnosno neki od bezbrojnih organa vlasti u BiH, zaključak je posjete. Nećemo, kaže Čeferin, imati nijednog talenta bez infrastrukture. Bravo. Došao čovjek iz daleke Slovenije da nam otvori oči.
Treba shvatiti i nas, teško je doprijeti mislima do tih planetarnih nivoa, treba biti posebno transcendentalno raspoložen, pa zaključiti da smo prkno i da ćemo biti još veće jer nemamo čestitog stadiona u državi. Neće nas ni primjeri iz okruženja navesti na razmišljanje, a kamoli akciju.
Sve dok Hrvatska ima isti problem, jer Maksimir postaje sve neuslovniji, šta mi imamo brinuti brige. Jedna Hrvatska…
Dolazak Aleksandra Ćeferina na pače i brlju u Sarajevo odgodio je izbor novog selektora fudbalske reprezentacije BiH. Učinjena je nakon odlaska Mehmeda Baždarevića jedina stvar koja nije smjela biti učinjena. Razvuklo se.
Nastranu što se javnost drži u neizvjesnosti, znatiželja javnosti ne bi trebala utjecati na ishitrenost, no prikazan je visok nivo amaterizma koji stvara amosferu neophodnu da fudbal ne uznapreduje.
Zvjezdan Misimović i Sead Kajtaz kao Stanlio i Olio, putuju Evropom i kako kome kakvo ime naumpadne da je trenutno bez angažmana, tako oni sjednu s njim, pričaju, razmjenjuju iskustva.
Tako se recimo Tarik Hodžić prijseti da bi se moglo pregovarati i sa Fatihom Terimom, jer je ovaj njegov jaran. Vrlo lako kandidat za selektora reprezentacije BiH mogao je biti i Wanderlei Luxemburgo, samo da je sin od nekog bivšeg igrača studirao s njegovom kćerkom. Dobar je Wanderlei lik, cirkus živi, voli muziku, snašao bi se.
Mogao bi kandidat biti i Ernst Hapel, da je živ.
Ili Dragan Okuka. Hajde, Fatih Terim zvuči opako, ali kako se zaboga sjeti neko imena i prezimena Dragana Okuke? To je isto da sada posegnemo za Nerminom Hadžiahmetovićem.
Koga god da izaberu, a ne bi veći cirkus od ovoga trenutnog bio ni angažman Brace Hadžiosmanovića, taj će početi raditi u nimalo ugodnoj atmosferi.
Bh. fudbal trenutno je na prekretnici. Poslije onoga koga izaberu trebala bi ostati baza, trebao bi biti neki stvaralac, vizionar. Ako ne može biti uspješan, onda nešto poput Louisa van Gala koji će stvoriti temelj, a ne Ćire Blaževića koji će zainteresirati, podići euforiju i poslije kojeg će se euforija pretvoriti u letargiju.
KOMENTARI