Dugi niz godina Jajčani su u Plivi gotovo svakodnevno gledali “tešku mašineriju” građevinaca koji su radili na sanaciji korita rijeke Plive i našeg najvećeg prirodnog bogatstva – Plivskog vodopada. U sanaciju je utrošeno više od deset miliona maraka, a rezultati nakon završetka radova malo koga su impresionirali.
Više od 4.000 kubika betona i 500 tona željeza ugrađeni su u prirodni ambijent jajačkog ljepotana, čime je trajno narušen njegov prirodni i nadaleko prepoznatljivi izgled
Tekst u rubrici Šta drugi pišu, prenosimo s portala Jajce-online
Glomazni gabioni, još glomazniji betonski zidovi, te nefunkcionalan plato koji je prema riječima projektanata trebao služiti za organizovanje kulturno-zabavnih manifestacija (iako očito nisu računali da bi izvođači bili mokri do gole kože), te smanjenje visine vodopada za gotovo četiri metra, dovoljni su razlozi nezadovoljstva Jajčana.
Projektanti i izvođači radova vjerovatno bi se pravdali govoreći kako je sanacija vodopada bila mnogo kompleksniji zahvat nego što nam se čini, te da je sve urađeno zarad stabilnosti vodopada i trajnosti izvedenih radova. Međutim, ne moramo biti inžinjeri i visokoobrazovani stručnjaci kako bismo zaključili da su stvari mogle (čitaj morale!) biti mnogo drugačije.
U vremenu kada se grade oblakoderi viši od 800 metara, u vrelim pustinjama otvaraju skijališta, a iz mora izranjaju gradovi, jajački vodopad je zasigurno mogao zadržati svoj prirodni izgled. Zašto nije bilo tako, teško je reći. U projekat je bio uključen veoma mali broj Jajčana, pa su sudbinu vodopada krojili oni koji i korito Miljacke nazivaju biserom. Možda u tome i leži glavni razlog!
Vjerovatno ponukani gore navedenim razlozima, Facebook stranica JAJCE GRAD MUZEJ pokrenula je inicijativu za pisanjem peticije “za uklanjanje betonskog dijela zida ispod vodopada”. U nastavku prenosimo njihovu objavu u cijelosti:
Naime, možda postoji jedina mogućnost da se Peticijom građana nesmotrenim izvođačima radova skrene pažnja kako bi ispravili veliku grešku gradnjom betonske podzide koja zaklanja dio vodopada.
Jasno je da se građevinski moglo uraditi da se urušenoj strani desnog korita određenim zahvatima mogla vratiti gotovo istovjetna ranija slika, pejsaž. To znači da su se i stepenice i vidikovac, koji su se nalazili, mogli ponovo na istom mjestu postaviti.
Sasvim odgovorno, u roku od najviše 15 dana, navedena korekcija za betonski dio zida (prosti ugao) može se ukloniti i i uraditi u poluugaonoj formi kako isti ne bi više zaklanjao dio vodopada.
Vjerujemo da bi svi pravi Jajčani, istinski zaljubljenici u ovaj grad, podržali ovu peticiju ukoliko do njene realizacije dođe. Ne činimo to zbog drugih, već zbog nas samih. Nas, kojima odsjaj Plive i šum vodopada nikada neće dosaditi!
Za kraj pročitajte šta je o novom izgledu vodopada, nakon njegove sanacije 2013. godine, izjavio proslavljeni bh. režiser Sulejman Kupusović:
Groza i bol
I onda u ozračju krvavog nauma razgoropađenog nacionalizma poče i dobra vodena vila jajačka da gubi snagu i moć; u tajanstvenom nestanku cijele rijeke jeknu i mukli samrtni ropac Plivskog vodopada. Groza i bol utisnuše se u srce svakog onoga ko je bar jednom vidio kraljevsko Jajce i njegov prekrasni vodopad. Slika presahlog slapa i sprženog grada obišla je cijeli svijet i tada je još jednom umro i AVNOJ i Tito i sve sretne aure višestoljetnog postojanja.
Bila je to božanska kazna zbog čovjekovog rušilačkog rovanja i bušenja po nježnoj sedrenoj tkanici jajačkoj, što zbog potreba hidrocentrale i krađe vode iz plivskih jezera, što zbog idiotski locirane benzinske pumpe uz sami vodopad. Usud nebeski pade na obale dviju nedužnih rijeka i njihovog rastrganog grada.
I onda se desi vrhunac čovjekove gluposti natopljen tobožnjom iskrenom namjerom da Jajcu vrati nekadašnje ljepote i rijeke turističkih namjernika i poštovalaca. Somnabulnim projektom izgradnje takozvane „platforme“ ispod vodopada i pratećih betonskih skalamerija. Takvim neukusom Federalno ministarstvo zaštite okoliša i turizma pod ravnanjem bivšeg ministra Nevenka Hercega (HDZ BiH) i njegove nasljednice Branke Đurić (SDP) zadade kobni udarac zagrljaju čudesne prirodne krasote i čovjekovog vizionarstva.
Idiotskim projektom nekog samoproglašenog arhitektonskog genija i uz aplaudiranje „stručnjaka“ iz Direkcije sliva rijeke Save i „Elektroprivrede Herceg-Bosne“ nastade ispod kraljevskog grada i njegovog legendarnog simbola jedan odvratni betonski monstrum, bez pameti i smisla, samodopadno zamišljen kao grandiozna pozornica za neke vještičije igrokaze i besmislene budalaštine.
Uzalud će se stručnjaci pravdati da su to morali uraditi radi sprečavanja urušavanja desne obale Plive. Nesretni vodopad postade još manji i osakaćeniji, ukroćen poput utamničene ljepotice, zapjenušani susret dviju rijeka nalik je izljevu gradske kloake, a grad iznad njega poput slučajnog pribježišta unesrećenih i protjeranih duša. Ako je gospoda iz „Herceg-Bosne“ zaista željela da napravi amfiteatar za veličanstveni pogled na Jajce i njegovu vodopadnu atrakciju, onda je mogla definitivno ukloniti onu rogobatnu benzinsku pumpu i na njeno mjesto, tačku najfascinantnijeg pogleda na grad i vodopad, sagraditi prirodni amfiteatar za turističke grupe i publiku za neke buduće spektakularne priredbe u slavu grada i njegove jedinstvenosti.
Sad je jasno da je uzaludna nada mnogih Jajčana, s Dubravkom Lovrenovićem na čelu, da će Jajce ikada biti upisano zlatnim slovima na UNESCO-ovu listu vrhunske svjetske baštine. Ovakav graditeljski barbarizam, nadopunjen nedopustivom poslijeratnom izgradnjom privatnih kuća i vila uz same srednjovjekovne zidine je suviše veliki uteg bezumlja i razaranja autentične i historijske vrijednosti Hrvojevog izmaštanog grada, kakvog nije bilo ni u sedam, ni u osam, ni u stotine država i svjetova. Nigdje… A sad ga više nema.
KOMENTARI