Piše: Josip Antić
U malim narodima, na čijim plećima stoji više povijesti nego im noge mogu podnijeti, i sitni, banalni administrativni događaji postaju velikima i prijelomnima, kao da se na njima brusi opstojnost nacije u svemiru. Primjerice, mijenjanje izgleda registracijskih automobilskih tablica.
Bosancima to ne treba dodatno pojašnjavati, priča o njihovim tablicama razriješena je tek kad se pojavio Deus ex machina. Zvao se Jacques Paul Klein, bio je američki general i u to doba prijelazni upravitelj UNTAES-a. Spasonosno rješenje za izgled bosanskih tablica sinulo mu je tek kad mu je Svevišnji odozgo poput zavjetnih ploča poslao formulu X00 – X – 000.
„Bila je to prava diplomatska bitka. Nikako se nisu mogli dogovoriti oko izgleda tablica: SDA traži svoje, HDZ hrvatski grb, SDS orla… Dosjetio sam se da BiH tablice imaju šest brojki i jedno slovo. Kad su vidjeli, svi su se bunili. Onda sam rekao da će to biti sedam slova, A, E, J, K, M, O, T, koja se jednako pišu na ćirilici i latinici. Tako je bilo i s valutom, zastavom pa i himnom“, tako je zborio pragmatični građanin Klein, nakon kojeg Bosna ne funkcionira Bog zna kako, ali im automobilske tablice više za to nisu krive.
S Hrvatima je stvar malo kompliciranija, moraju se nakon ulaska u EU do 1. srpnja dogovoriti o izgledu novih tablica, nemaju Kleina, a Svevišnji i nema nešto vremena da im osobno pomogne oko tog, očito, preteškog problema. Ostavljena sama sebi, nacija se dvije godine mučila i javno propitkivala, a onda je Vlada Zorana Milanovića, raspisala natječaj za izgled novih tablica. Nakon prikupljenih ponuda i ozbiljnog vijećanja konačno su prošlog tjedna urbi et orbi odaslali bijeli dim.
A gdje je šahovnica?
„Imamo tablice!“, uzviknuo je resorni ministar Rajko Ostojić, slavodobitno nad glavom podižući prvonagrađeno rješenje što ga potpisuju autori Nikola Đurek, Damir Bralić, Andrija Mudnić i Luka Reicher i suradnik dizajner Boris Ljubičić. Tablica k'o tablica, osim što u markiranju nacionalnog identiteta koristi modernije dizajnersko rješenje pa umjesto klasičnoga grba (onog sa zastave koji je plod Tuđmanovog dizajna s kućicama povijesnih hrvatskih zemalja iznad tradicionalne šahovnice) rabi dva kadrata – crveni i plavi.
„Zaboga, na tablicama nema državnoga grba!“, čulo se gotovo unisono s desne strane nacionalne arene i u tren je protiv spomenutog rješenja pokrenuta građanska inicijativa. Redakcija jednog portala organizirala je anketu i objelodanila rezultate: u nešto više od četrdeset sati glasovalo 4.000 čitatelja, za vraćanje grba zabilježeno je 3.891 glasa, odnosno njih 97,28 posto. Objavili su se i komentari čitatelja koji su ponuđene boje, doživjeli kao uvođenje – srpske zastave. Bilo je komentara kako Vlada želi da Hrvati imaju tablice ružnije od bosanskih. Drugi, pak, nove pločice povezuju s logotipom Srpske napredne stranke na čelu s Aleksandrom Vučićem.
”Zar je Hrvatska toliko nisko pala da joj ova jugosrpska Vlada razara naočigled svih ljudi zdravog razuma sve čega se dohvate? Oni se ponašaju kao da je Hrvatska zapravo postala Srbija”, samo je jedan od komentara, kako redakcija kaže, uzrujanih čitatelja.
Za redakciju pak, sporna je činjenica da je Hrvatska morala proći rat i žrtvovati tisuće života kako bi s registarskih oznaka ”pala” crvena zvijezda petokraka, da bi se, sada u razdoblju mira, vlast tako olako odrekla mukom postavljenog hrvatskog grba.
Nezadovoljnih novim dizajnom bilo je i među povjesničarima. Po mišljenju jednog od njih „grb mora dominirati, ja sam tu tradicionalan i za mene grb mora biti na hrvatskim registarskim oznakama“. Ipak, dodao je – ne bi išao tako daleko i u rasporedu boja na kockicama na novim pločicama tražio povezivanje sa Srbijom. „Ne vjerujem da je netko imao skrivenu namjeru stavljati srpstvo na hrvatske pločice“, zaključio je.
Kad smo već kod bližih i daljih susjeda, osim Hrvatske, nacionalni grb na tablicama imaju još samo Andora, Crna Gora, Moldavija, San Marino, Slovačka i Švicarska. Austrija i Slovenija na tablicama imaju grbove sa simbolima gradova, dok je na srpskoj tablici poznati crveni štit s četiri ocila.
Kockice i kvadrati
Za nastavak priče o tablicama pobrinuo se prvi oporbeni dizajner Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a.
”Ovo što se događa je logičan slijed intencija koje je nametnula ova Vlada; rastače se sve što je nacionalno. Relativizira se sve ono što su naša bitna obilježja. Toliko smo se veselili našoj državi i svemu onome što je simbolizira. U konačnici, zbog jedne male stvari, registarske oznake na kojoj je bio hrvatski grb – bili smo sretni kad smo je dobili. A oni to sada mijenjaju, unatoč želji cijelog naroda da se to ne radi. Stavljaju neke kockice – dobro da još nisu stavili onu zelenu kockicu koja je simbol SDP-a. Mislim da je to jako, jako loše. Govori o njihovu karakteru, senzibilitetu u odnosu na vlastiti narod, na vrijednosti koje taj narod cijeni i do kojih mu je stalo. Nije dobro i mi ćemo biti protiv toga'”, zagrmio je Karamarko.
Gotovo simultano priča o tablicama djelovala je i edukativno, mnogi Hrvati (uključujući i Karamarka) crvena i bijela polja šahovnice nazivaju „kockicama“, pa su im lingvisti i matematičari morali pojasniti kako svoj identitet vežu uz kvadrate, a ne kocke. Prvi su, geometrijski likovi, a drugi su tijela, a grbovi se u pravilu prikazuju plošno.
Dan kasnije, nakon Vladine sjednice, Ranko Ostojić preko noći se prekvalificirao i iz ministra postao dizajner. Javnosti je obznanio kako je odlučio s tablica izbrisati plavo – crvene kvadrate. Bilo je smiješno gledati kako je Ostojić, da bi dokazao da SDP nije jedina stranka koja koristi kvadrate na svojim grbovima, iz materijala izvukao i dva loga HDZ-a s crvenim i plavim kvadratićima. Kaže, na promjenu se odlučio „kako registarska oznaka ne bi podsjećala na znak HDZ-a“, a onda poentirao:
”Hrvatski grb nikom ni u jednom trenutku, nitko nije mislio maknuti niti dirati u nacionalne simbole, ali očito da Karamarko ni ne zna da su kockice i na oznaci HDZ-a. Imat ćemo oznaku EU i hrvatski grb”, kazao je Ostojić i pritom malo lagao, rekavši kako za najnoviju ideju ima potporu dizajnera. Malo sutra!
Baščansku na tablice!
”Ako MUP ostane pri svome, mi ćemo iz cijele ove priče izaći. Mi smo na natječaj bili poslali i izvedbu s hrvatskim grbom, ali ona nije prošla. Da hoće to cjelovito rješenje, pristali bismo. Ovako nisam siguran”, rekao je Nikola Đurek, koji je s timom osmislio najbolji izgled registarskih oznaka i dodao: ”Jasno je meni da to nije odluka ministra, već premijera”, kaže Nikola Đurek. Tada smo doznali da je i premijer dizajner, a i to da je Hrvatsko dizajnersko društvo protiv takve prakse.
„Smatramo da izbor najboljeg rješenja nacionalnih tablica ne smije biti proizvoljan i polaziti od politike, nego racionalan, argumentiran i profesionalan te polaziti od strukovnih standarda.Neprihvaćanje suvremenog vizualnog jezika kojim komuniciraju sva tri nagrađena natječajna rješenja govori nam, nažalost, o zastarjelosti pogleda na vizualnu komunikaciju i razvoj suvremenog nacionalnog identiteta, o nepostojanju suvremene vizualne kulture, o nepostojanju osjećaja za granicu iza koje se o stručnim odlukama konstruktivno dogovara sa strukom, te konačno – o nepoštivanju institucije javnog natječaja od strane iste ustanove koja ga je raspisala i čije bi vrijednosti trebala braniti“, povikaše, ovaj put pravi, dizajneri.
Ima li kakvog zaključka na kraju ove registracijske farse? Kako da ne! I to pregršt. Prije svega da je dio Hrvata iracionalno vezan za heraldiku iz pretprošlog stoljeća, drugo da ne shvaćaju kako se tradicija održava najbolje onda kada joj se dopušta da živi na novi način, treće da se boje novog i propitkivanja, četvrto da je Vlada – smiješna , što je blaga ocjena za nekog tko dvije godine javno mozga o izgledu tablica, raspiše natječaj, proglasi pobjednika i onda zbriše u mišju rupu, peto da nema te teme koja se u Hrvatskoj ne može loše ispolitizirati. Usput, ni sadašnji grb, za kojeg se neki zdušno zalažu, nije tradicija nego je prije svega politički pa onda dizajnerski kompromis s početka devedesetih. Evo što o tome kaže Boris Ljubičić, dizajner kojemu je teško osporiti domoljubni i dizajnerski senzibilitet.
„Po meni sadašnji grb na zastavi nije dobro rješenje. Hrvatska nije monarhija, stoga ga nemaju ni druge EU države. Nema ga na brojnim europskim zastavama – nizozemskoj, francuskoj, njemačkoj, talijanskoj, austrijskoj, mađarskoj, češkoj itd. Naš grb oblikovali su heraldičari u suglasju s prvim predsjednikom i time nas se vratilo u 19. stoljeće. K tomu, izvedeni grafizmi imaju obilježje socrealizma, a potrebno nam je bilo upravo suprotno – skok u vremenu – kvadrati i boje kao vizualni kod koji će označiti jednu novu, suvremenu državu. U mom projektu kvadrati se nalaze u cijeloj površini zastave u crvenoj, bijeloj i plavoj boji. Hrvatski grb na zastavi ima tu socrealističku formu, s nacionalnim simbolom umjesto ranijeg simbola zvijezde, na istom je mjestu i podjednako velik kao da ju prekriva. To je politička poruka koja u novom vremenu postaje nepotreban balast kojim si uskraćujemo suvremenost i budućnost. Naši političari, a još više takozvano pučanstvo, ima strah od promjene ili uklanjanja grba. A kad je riječ o simbolima, prošlost treba redizajnirati!“, tako je Ljubičić zborio prije desetak godina, a prema onom što smo ovih dana čuli još će puno vode proći Savom dok nad metropolom zaleprša neki novi vizualni identitet.
Za takvo što prije svega važan je domoljubni osjećaj i njegove simbole prebaciti za dva stoljeća unaprijed – u sadašnjost. Dok živimo prošlost takva nam je i estetika, kad je promišljamo i ne poistovjećujemo se s njom, neminovno je i reinterpretiramo i – redizajniramo. Inače bismo još klesali u Baščansku ploču, koja je i lijepa i naša, ali teško da je onako glomaznu možemo zakucati pod automobilsku haubu. A ona nam je, ako se varam, prvi znamen identiteta!
Što se registracijske oznake tiče, osobno ne doživljavam kao krucijalno pitanje hoće li na njoj biti grb ili neko novo na nacionalnom identitetu temeljeno rješenje. Više me uzrujava hoću li 1. svibnja, kad mi ističe stari tehnički pregled, imati dovoljno novca da platim novi. Bez toga na vlastitu tablicu mogu slobodno staviti bosanski grb. Sa šahovnicom ili bez nje, svejedno.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI