Bivši evropski mirovni posrednik u BiH Jose Cutileiro izjavio je na suđenju Ratku Mladiću da je u proljeće 1992. lider bosanskih Muslimana Alija Izetbegović prvo prihvatio, a zatim, pod uticajem Sjedinjenih Američkih Država (SAD), odbio principe preuređenja Bosne i Hercegovine slične Dejtonskom sporazumu.
“Mislim da je istinska tragedija što mir nije postignut na principima koje sam dogovorio u martu 1992. godine. Poređenje karte koja je bila bila utvrđena na osnovu tih principa 18. marta 1992. i mape koja je dio Dejtonskog sporazuma iz novembra 1995. pokazuje da je, poslije tri i po godine rata, rezultat bio gotovo isti. Nebrojeni životi mogli su biti sačuvani”, posvjedočio je Cutileiro, javlja BIRN-Justice Report.
Cutileiro, koji je svjedočio po obavezujućem nalogu suda, potvrdio je da su u martu 1992. predstavnici sve tri nacionalne zajednice prihvatili principe uređenja BiH sa tri konstitutivne jedinice unutar tadašnjih granica. Poslije usvajanja ustavnih principa, Srbi su, po Cutileiru, željeli dalje pregovore o podjeli teritorije, a Muslimani su počeli da odugovlače.
“Nedugo pošto su strane prihvatile principe, do mene je počelo da dopire da se predsjednik Izetbegović u izjavama bosanskim medijima javno odriče svog pristanka. Bosanska vlada zvanično je odbacila principe u junu 1992”, rekao je Cutileiro.
On je potvrdio da za vrijeme pregovora nije vjerovao Izetbegoviću, koji je, “uprkos njegovom srdačnom maniru”, “lagao” i bio “varljiv”.
“Sve strane su lagale, ali su Srbi lagali najmanje.”
Da se muslimanski lideri nisu odrekli sporazuma o principima ustavnog preuređenja BiH, “bosansko pitanje moglo bi biti riješeno ranije, uz manje gubitke (pretežno muslimanskih) života i teritorija”, svjedočio je Cutileiro.
“Da budem pravičan, predsjednik Izetbegović i njegovi savjetnici bili su ohrabreni da ponište taj dogovor i da se bore za unitarnu bosansku državu od dobronamjernih činilaca spolja koji su mislili da sve znaju najbolje”, smatra Cutileiro.
Mladić, ratni komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje “plavih šljemova” Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.
Cutileiro je potvrdio da mu je portugalski oficir koji je služio u UNPROFOR-u u Sarajevu prenio da je ubijeđen da je granata koja je 27. maja 1992. ubila 26 građana u redu za hljeb u Ulici Vase Miskina bila ispaljena s područja gdje su bili položaji muslimanskih snaga. Taj oficir, kako je kazao, učestvovao je u istrazi o ovoj eksploziji.
Dok ga je unakrsno ispitivao tužilac Alan Tieger, Cutileiro je potvrdio da ustavni principi koje su okvirno prihvatile strane nisu bili konačni i da je trebalo dalje pregovarati.
Tužilac Tiger svjedoku je opširno citirao više govora u kojima jeKaradžić izražavao zadovoljstvo zbog propadanja Cutileirovog plana, ističući da je time “s Bosnom završeno” i da je odluka Muslimana da plan odbiju “fatalna za njih”. Svjedok je odgovorio da mu Karadžić to nikada nije rekao.
On je naglasio da “Muslimani nisu željeli podjelu BiH, Srbi nisu željeli BiH uopšte, već da ostanu sa Srbijom, a Hrvati su htjeli da pripadaju Hrvatskoj”, ali da su pregovorima došli do načelnog rješenja o “tripartitnoj BiH”.
“Pitanje je bilo – možemo li imati unitarnu Bosnu ili Bosnu iz tri dijela. Moje uvjerenje je bilo da samo trodijelna Bosna može uspjeti, što je potvrdio i Dejtonski sporazum”, kazao je Cutileiro.
Na pitanje da li je znao za Karadžićevo insistiranje na priznanju stanja na terenu – do kojeg su srpske snage, po optužnici, došle primjenom sile radi zauzimanja teritorija i progona nesrba – svjedok je izjavio da mu Karadžić to nikada na taj način nije rekao.
Suđenje se nastavlja danas, 10. decembra.
KOMENTARI