Omladini se ne žuri, vrijeme je na njihovoj strani, svakom minutom, satom, mjesecom oni postaju sve stariji, uigraniji, mudriji i iskusniji, za razliku od njihovih protivnika na pozicijama koji su već odavno izlizana tema. A narodu je već svega preko glave, tolerancija za predizborna obećanja i jeftinu priču ravna je nuli
Na TV bijesna rulja kamenuje vladu, ja za jaknu a mama viče, sjedi da vidimo šta će biti, rekoh, šta ću gledati na televiziji kad evo ih ovdje u mahali (reper Priki, prvi komšija do Vlade)
Svugdje u državi ljudi svakodnevno izlaze na demonstracije samo kod nas ne, a svi vide da je cijelo vrijeme u Bihaću situacija napeta konstantno (Almir Bašanović, revolucionar)
Pola života protraćih snimajući izjave političara. Nikad im nisam vidio prave opozicije, svi su manje-više slični ili, što bi naš narod rekao, isti. Al’ naš narod kaže i to da ničija nije do zore sjala. Jin Sharp, autor priručnika od “Diktature do demokratije”, a taj priručnik se pojavio u sve ijednoj zemlji (od Mediterana do Venecuele), gdje su rušeni režimi u zadnjih 10 godina, a evo i kod nas se čita, kaže da nenasilnim metodama svaki režim mora pasti, a težina zadatka se kreće od sloma korupcije, što je najlakše po toj ljestvici, do sloma diktatora, što je najteže.
Što bi značilo da u Bosni ovo i nije preteško.
Kao što rekoh, nakon što sam se cijelog života nagledao političara, imao sam priliku posljednjih dana da se intenzivno družim i sa revolucionarima.
Domaći WikiLeaks
Ni ja odavno sebi (zbog neshvatljivih poskupljenja) ne mogu priuštiti cigarete pa motam duhan, na demonstracijama sam se upoznao sa tim mladim ljudima, ponajprije preko duhana, motajući nam. Zapalio sam i od policije, ovaj narednik što sam ga upoznao puši duhan koji sam kupuje i sa mašinicom ih napakuje u šuplje filteruše. Sirotinja su i revolucionari i policija, ni jedni kako treba za cigare nemaju, samo što policija ipak ne može poravniti i rolati. I tako ja sjedim i motam, te slušam šta mladi revolucionari pričaju.
Ovo je, kažu, samo jednom u životu, ovakva se prilika za Bosnu i Hercegovinu ne propušta. Mladost, kreativnost, entuzijazam i nada za budućnost ponovo su živi.
Ovi političari što se nose protiv njih kao u ringu, nemaju pojma u šta su se upleli. Upoznao sam posljednjih dana cvijet naše mladosti. Naprimjer, dvojica burazera Damir i Amir, fanovi zvjezdanih staza, koji za revoluciju sve što je digitalno opslužuju. Mogao bih ih danima slušati i zahvaljujući njima sad znam da postoji biomehanički čovjek sa trećim okom koje je napravio da bi otklonio svoj daltonistički hendikep. To mehaničko oko snima boje i za svaku boju odašilja mu različitu melodiju. On sluša kako se ko obukao, u kakvoj boji osoba priča i kaže da ne postoje crni i bijeli ljudi, nego da smo mi svi nijansa ružičaste.
Ili Amar wing man, nije mi se htio odmah otvoriti, ali me je iznenadio takvim genijalnim idejama kao što je… da se predstavnici naroda ubace u komisije Skupštine kako bi mogli pratiti obustavu namješenih tendera, konkursa i slično. Ljudi, WikiLeaks će da uslijedi u bosanskom izdanju.
Moram spomenuti jednog policijskog inspektora koji mi reče da ljudi ne razumiju kako je njima, oni su služba i moraju izvršavati naređenja. Ali isto tako, prate sve političare koji se petljaju oko ovog bunta, a mnogi od njih su i sami ogrezli u kriminal, veli. Kada bi policija počela tolike njih (korumpirane političare) raskrinkavati odjednom, to bi ličilo na početak nebeskog suda. Ali korupcija će u nas pasti, zahvaljujući i narodu i policiji i tužilaštvima i sudovima, jer i tamo radi narod. Sve ide u tom pravcu.
No oči su uprte u omladinu, čeka se njihov stav. Jednog mladog čovjeka bih vam opisao i kroz njega sve te revolucionarne vibracije naše mladeži.
Zove se Haris Rahmanović, svima poznat kao Priki Prikica, inače reper, producent, ali obično dijete grada Bihaća, što kažu “čpi” prije svega (vidi antre). Priki smatra da će želja naroda da živi bolje, bez sumnje, pobijediti, te da svakodnevni pritisak nije ništa naspram koliko je vrijedno to što se oni kao mladi ljudi tek međusobno upoznaju i počinje brainstorming između njih. On je ubijeđen da svi trebaju živo maštati kakvu budućnost želimo jer mašta ima moć da se obistini, a tako i budućnost nastaje.
Tako je od pamtivijeka
Šta on konkretno radi? Između ostalog, on hrani revolucionare. Sarmice, ćevapi, tiho omekšavanje svake napete atmosfere, čak i kolači koje njegova majka Namka s halalom pravi, sve je u funkciji boljeg sutra. Prikija je revolucija zatekla u dubokom stanju impresije od filma “12 godina ropstva”, a tek se i zaljubio u pjesme berača pamuka sa Misisipija, Skipa Jamesa i Hard time killing for blues. Dijete odgojeno k'o u stari vakat, poštuje starijeg, uvažava sagovornika i nikad ne podiže glas. Izdržava se svojim prstima i omiljen je među svom djecom u gradu.
Kaže u ime onoga što osjeća u svojoj generaciji, da je ovo sve što se dešava dobro. Da je narod rekao dosta dosadašnjem načinu razmišljanja koji je očigledno bio pogrešan. Da se vapi za idejama i konkretnim potezima ciljanim i razumskim, a da budu na korist ovom izdržljivom, paćeničkom, a merhametli narodu. On moli i borce da ih razumiju, da ova generacija njihovu žrtvu cijeni, ali da i oni shvate da je sada došlo jedno novo vrijeme u kojima oni kao mladi ljudi imaju pravo na svoju borbu, da imaju i oni puno pravo da spašavaju Bosnu i Hecegovinu i svoj narod koji želi samo bolji život.
To bi bilo ono što bi rekao kada bi imao pravo na samo jedan minut da kažem, priča Priki. Ono što je zanimljivo, stiže podrška sa svih strana. Javljaju im se ljudi iz Rima, iz Amerike, svakodnevno pričaju sa šefovima misija i stranim predstavništvima. Svi ih pitaju kakvo je stanje i svi ih mole da ne odustaju od onoga šta su započeli.
Da bi ste stekli dojam, eto, javljaju im se ljudi koji u Mombasi imaju svoje rančeve ili oni koji nisu ostavili na cjedilu djecu i obitelj dok je rahmetli Alija Izetbegović bio u zatvoru, pa sve do diplomata jugoistočne EU koji su učestvovali u ružičastoj revoluciji i tko zna šta sve ne. A to se zbiva iz sata u sat.
Do jučer su predstavnici pojedinih političkih partija vjerovali da imaju posla sa huliganima, nakon toga tačno sam utvrdio da su smatrali da imaju posla sa ambicioznim pojedincima koji bi htjeli dio vlasti, zatim neorganizovane skupine čija je nepredvidivost najjača i jedina taktika. Međutim, sva ta razmišljanja stanu u jednu malu i mračnu kutijicu. Vrijeme novih razmišljanja je stiglo.
Gledam ih, zuje kao pčelice, istovremeno vode po tri razgovora, između sebe, pričaju na telefon i čataju na laptopima. Onima koji su mislili da će ovo za dva tri dana biti gotovo, preporučujem da pripreme dosta grickalica jer ovo će dugo da traje. Omladini se ne žuri, vrijeme je na njihovoj strani, svakom minutom, satom, mjesecom oni postaju sve stariji, uigraniji, mudriji i iskusniji, za razliku od njihovih protivnika na pozicijama koji su već odavno izlizana tema. A narodu je već svega preko glave, tolerancija za predizborna obećanja i jeftinu priču ravna je nuli.
Čitav svijet sada gleda u BiH i taj će se pogled zadržati i do ljeta kada istrčavamo na Svjetskom fudbalskom prvenstvu u Brazilu. Pun stadion u Rio de Jeneiru će gledati naše ustajanje i prvi sudar sa Argentinom, a došaptavati se:
– Onda vidi, lafčino, to je taj narod što je prvi put na mundijalu, od svog postanka oni su u ropstvu, a eno ih kod kuće ustali i šamaraju svoje premijere na ulicama.
Thats whats up!
Znači, bilo je ovih nenasilnih revolucija i drugdje, ali Bosna i Hercegovina ima sve predispozicije da to bude jedna od onih veličanstvenih. Moram vam reći kako završava knjiga Jina Sharpa, odnosno kako režim na kraju pada.
Svaki režim svoju snagu crpi iz straha naroda. Primjer je u priči o gospodaru majmuna, koji je istrenirao majmune da svako jutro u planini uberu po kanticu borovnica i donesu sve njemu, a on bi im dao samo po dvije. Jednog dana najmlađi majmun koji je u zatočeništvu i rođen, pitao je druge majmune zbog čega oni to moraju raditi. Sljedeće jutro majmuni su otišli u planinu i više se nisu vraćali. I dok su oni otkrivali slast slobodnog života gospodar majmuna je umro od gladi. Stvar završava onoga dana kada se narod prestane plašiti i kada počne postavljati tako očigledna i logična pitanja.
Kad vas dijete upita zbog čega je to tako, a vi trebate redom nabrojati koliko nivoa vlasti, entiteta, kantona, distrikta, naroda, stranaka, nepotizma, mita i korupcije imamo, pa vam se sve smuči jer više ni sami ne možete objasniti realnost. Građanska hrabrost je zarazna i stigne sve do državnih službenika i čuvara reda, a nakon toga režim padne sam od sebe. Pojede se iznutra, ispeče ga savjest za koju su mislili da je ugašena a ona je preživjela tinjajući.
Šta nas onda čeka?
Poslije Miloševića, Gadafija, Mubaraka i inih, ljudi su dobili slobodu, osjećaju se zapadnjacima i razgovaraju bez straha, ali društvo je na začetku i novi sistem tek treba graditi. I kod nas će se vjerovatno opet početi od nule, smatraju mladi revolucionari, ali nula u svim našim silnim minusima počinje zvučati čak i dobro. Sa nulom počinjemo i u Brazilu, pa ćemo vidjeti šta bude.
Situacija se mijenja iz dana u dan, ovaj unos, nakon provedene noći sa mladim revolucionarima, bio mi je najizglednija podloga za melodiju koja se konstantno mijenja. Revolucija živi, evolucija se dešava. Sutra već sve može biti drugačije. Yesterday, kada su se imali debeli paušali, kada se upisivala visina plata po želji, kada se sjedilo na 5-6 plaćenih komisija, kada su se glasovi kupovali za kilu kafe, seemed so far away.
ČPI prije svega
ČPI znači čovjek, ponos, istina. To je transparent koji je od prvog dana bunta nasred gradskog trga podigao Sead Malkoč i svaki dan ga sam drži uspravljenog kao da je ratna zastava u pitanju. Fizički napad je pretrpio dok je tu stajao sam, ali ne odustaje. Za nekog koje je ispravan u Bihaću su od nedavno počeli govoriti – on je čpi. Ili ako te hvale, kažu: čpi prije svega. Svako u tim riječima ima neki svoj dojam. Malkoč je do transparenta došao na porodičnom zasjedanju, pitajući se šta oni mogu da urade za revoluciju i bolju Bosnu i Hercegovinu, pa da mirno spavaju. Otac, majka i sin rekli su po jednu riječ koja im je ležala na duši. I tako nastade čovjek ponos istina.
/oslobodjenje.ba
KOMENTARI