PRIJE otprilike godinu dana europske su zemlje jedna za drugom počele uvoditi stroge mjere. Neke europske zemlje mjere su donosile još u martu 2020. godine, poput Italije gdje je korona prva buknula, ali većina ih je u potpuni ili djelomični lockdown.
Godinu dana kasnije europske zemlje muče se s nabavkom cjepiva. Praktički niti jedna zemlja EU nije postigla onu procijepljenost koju je planirala. Opskrba cjepiva kasni, proizvođači ne mogu isporučiti ono što su obećali, a to će sve skupa nesumnjivo produžiti pandemiju za još neko vrijeme.
U sjeni problema s nabavkom cjepiva, sve se više priča o normalizaciji života. Posebno je to važno u kontekstu ljeta, godišnjih odmora i turističke sezone koja se bliži. Kao jedno od rješenja već se duže vrijeme spominju takozvani covid-pasoši
Problema je još više kad su u pitanju treće zemlje, one koje nisu u EU. Primjerice, kako će EU gledati na ljude iz trećih zemalja koji su se vakcinisali nekom vakcinom koje nije službeno prihvaćeno u EU? Primjera radi, kako će EU gledati na goste iz BiH koji dolaze u Hrvatsku, a primili su rusko ili kinesko cjepivo? EU se još nije dogovorila ni kako će se međusobno ponašati zemlje članice, a kamoli kakav će biti dogovor s trećim zemljama.
Jasno, jedno od pitanja je i što s onima koji se ne vakcinišu. Dio ljudi se ne želi vakcinisati iz uvjerenja, dio jer je prebolio koronu, ali sasvim je izvjesno da dobar dio onih koji žele to neće stići napraviti do ljeta zbog nestašice. Među takve će (često) spadati mladi koji su posljednji na redu za vakcinisanje, a ujedno su i kategorija ljudi koji dosta putuju.
I na kraju, najvažnije, tu je pandemija koja još uvijek traje, a čiji nepredvidivi tijek može iznenaditi, na ovaj ili onaj način.
KOMENTARI