Piše: Fahrudin Vojić
Maloljetnička delinkvencija predstavlja oblik kriminalnog ponašanja i sve je raširenija među mladima u Bosni i Hercegovini. Delinkventno ponašanje maloljetnika u školama i na javnim mjestima poprima zabrinjavajuće razmjere. Društvo u cjelosti, a zakonodavne i odgojno-obrazovne institucije posebno, pred dilemom su kako adekvatno odgovoriti ovom rastućem problemu i na kojin način smanjiti pojavu devijantnih oblika ponašanja?
„Sasvim je pogrešno shvatanje da je maloljetnička delinkvencija isključivi problem agencija za sprovođenje zakona u prvom redu policije, tužilaštva i suda. Naravno, pravni propisi moraju odgovarati realnim odnosno stvarnim potrebama.“ kaže dr. Sadmir Karović.
Sadmir Karović (39) doktor je pravnih nauka iz oblasti krivičnog prava i docent za krivičnopravnu naučnu oblast na Pravnom fakultetu, Univerziteta u Travniku i član savjetodavnog odbora naučne redakcije recenziranog časopisa Pravnog fakulteta u Istanbulu „Istanbul Medeniyet University“. Autor je i koautor preko 15 naučnih i stručnih radova objavljenih u zbornicima radova sa održanih naučno-stručnih konferencija u državi i inozemstvu, drugim naučnim i stručnim časopisima kao i drugim publikacijama. Govori o problemu maloljetničke delinkvencije; kako mu pristupiti i na koji način ga adekvatno riješiti.
- Koji je po vama glavni uzrok maloljetničke delinkvencije i šta dovodi do nje?
Maloljetnička delinkvencija je složen društveni i pravni fenomen multifaktorijalne prirode koji je neposredno ili posredno uslovljen i determiniran nizom različitih etioloških odnosno uzročnih faktora kriminološke, ekonomske, društvene, kulturološke i druge prirode. Nije dovoljno imati samo represiju kao krajnju ili ekstremnu reakciju na maloljetničku delinkvenciju već i efikasan sistem prevencije kao skup mjera i radnji preventivnog karaktera. U tom kontekstu nužno je uspostaviti efikasan sistem društvene kontrole počev od porodice, obrazovnih institucija, medija, religijskih zajednica i drugih subjekata i autoriteta koji moraju biti uključeni u preventivne društvene procese. Pažnja je usmjerena na posljedice a ne na uzroke i to je suštinski problem. Negativna posljedica kad nastupi onda je to pokazatelj da smo zakasnili odnosno nismo blagovremeno primijenili odgovarajuće i srazmjerne preventivne mehanizme.
- Ko je odgovoran za njenu pojavu?
Svako je odgovoran za svoj dio posla uvažavajući nadležnost i obavezu preventivnog djelovanja. U procesu prevencije svi društveni akteri imaju svoju ulogu i odgovornosti u sistemu društvene kontrole i provođenju politike suzbijanja kriminaliteta. Koordinacija aktivnosti između agencija za sprovođenje zakona kao i svih drugih društvenih subjekata na planu prevencije maloljetničke delinkvencije je imperativ. U takvoj konstelaciji odnosa potrebno je da svi reaguju blagovremeno na planu prepoznavanja uzročnih faktora i preduzimanja odgovarajućih odnosno srazmjernih preventivnih aktivnosti. Maloljetnička delinkvencija je specifičan društveni i pravni fenomen koji zahtijeva upravo multidisciplinarni pristup koji podrazumijeva angažman stručnjaka raznih profila (pravnika, kriminologa, kriminalista, socijalnih radnika, pedagoga, psihologa i dr. ). Sasvim je pogrešno shvatanje da je maloljetnička delinkvencija isključivi problem agencija za sprovođenje zakona u prvom redu policije, tužilaštva i suda. Naravno, pravni propisi moraju odgovarati realnim odnosno stvarnim potrebama.
- Koliku ulogu u tome svemu igraju mediji?
Uloga medija zavređuje posebnu pažnju s obzirom da mediji po prirodi poslova imaju mogućnost da preventivno djeluju na ovu populaciju na planu sprečavanja izvršenja budućih krivičnih djela. Kreiranje i podizanje svijesti o štetnosti kriminala kao i njegovim negativnim posljedicama može u značajnoj mjeri uticati na socijalnu prevenciju maloljetničke delinkvencije. Proaktivna preventivna uloga medija u najširem smislu doprinosi smanjenju kriminaliteta uopšte a samim tim i maloljetničke delinkvencije. Dakle, mediji putem odgovarajućih preventivno – edukativnih sadržaja mogu da utiču na kreiranje i stvaranje povoljnijeg društvenog ambijenta koji involvira preventivni aspekt ove pojave. Naravno, mediji mogu najdirektnije da afirmišu i promovišu univerzalne ljudske vrijednosti, pokreću pozitivne i korisne društvene procese i postignu pozitivan odnosno očekivani efekat na planu prevencije društveno – negativnih pojava.
- Koje je najbolje rješenje za problem maloljetničke delinkvencije?
Najbolje rješenje je multidisciplinarno, sistemsko, plansko, organizovano pročuvanje i istraživanje maloljetničke delinkvencije posebno kriminalne etiologije koja involvira prepoznavanje, utvrđivanje i definisanje uzročnih faktora odnosno faktora rizika na osnovu kojih je moguće kreirati preventivnu strategiju kao i konkretne operativne preventivne mehanizme zaštite na izvršnom nivou. Proučavanje i istraživanje kriminalne etiologije nam daje odgovore na pitanje koji su to faktori ili razlozi koji pogoduju nastanku maloljetničke delinkvencije. Na osnovu toga je moguće odrediti odnosno propisati odgovarajuće preventivne aktivnosti koje će otkloniti uzročne faktore ili bar smanjiti njihovo dejstvo. U tom procesu potrebno je uspostaviti sistem koordinacije aktivnosti, modalitete saradnje između svih subjekata kao i definisati konkretne preventivne aktivnosti sa jasnom raspodjelom aktivnosti. U proces prevencije maloljetničke delinkvencije uključiti sve društvene subjekte i autoritete te ovaj društveni i pravni problem i realitet promatrati kao jedan od društvenih prioriteta. Shodno naprijed navedenom, potrebno je na najbolji mogući način operacionalizirati i implementirati preventivno – zaštitnu funkcija krivičnog prava u kontekstu dosljedne primjene propisa i uspostavljanja odgovarajućeg ili proaktivnog sistema društvene (preventivne) kontrole.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI