“Ovo vaše otkriće će dovesti do zaboravnosti kod učenika, jer neće koristiti svoje pamćenje”, rekao je jednom jedan zabrinuti komentator o novoj tehnologiji. “Ljudi će čuti mnogo toga, ali neće naučiti ništa, djelovaće kao sveznalice, a zapravo neće znati ništa; biće dosadno društvo koje ima samo privid mudrosti.” Ko je komentator? – Sokrat, citirajući egipatskog kralja. A tehnologija? Pisanje.
Dvije hiljade godina kasnije, tehnologija se promijenila, ali dijalog ostaje isti. Facebook, pametni telefoni i video igre su navodno loši za nas, štete našoj koncentraciji ili dovode do lošijih ocjena. Nema sumnje da informaciona tehnologija može imati i negativan uticaj na našu svakodnevnicu, postoje dokazi da ona u određenoj mjeri oštećuje naš mozak, ali ništa više nego što nas pisanje čini zaboravnim. Ustvari, računari nas možda čak čine malo pametnijim.
Ovaj potencijal tehnologije za poboljšanje uma istražio je potpredsjednik Gooogle-ovog tima za istraživanje, Alfred Spector, na Samitu ideja koje mijenjaju svijet održanom u Njujorku 21. oktobra. Istakao je da čak i jednostavne aplikacije mogu unaprijediti način na koji mislimo i pamtimo. “Od vremena kada sam bio brucoš na koledžu, gotovo svaki komad informacione tehnologije je milion puta bolji nego kada sam ja počinjao”, rekao je. ” I postoje razlozi da vjerujemo da će ovo uticati na obrazovanje. Za neke oduševljene učenike, revolucija je već počela. U posljednjih nekoliko godina došlo je do brzog porasta broja aplikacija kojima je cilj da nam pomognu da lako upamtimo novi materijal. Duolingo je aplikacija pomoću koje učimo strane jezike kroz zanimljive igre – već ima oko 40 miliona korisnika, dok programi poput Cerego-a i Memrise-a ciljaju na to da nas nauče više opšteg znanja, a zasnivaju se na načinu na koji mozak uči i zaboravlja informacije.
Ali ove aplikacije bi mogle biti samo vrh ledenog brijega – kaže Spector – ako tehnologija bude pratila tri važna principa. Prvo, on ističe da istraživanje pokazuje da čak i prosječni studenti mogu dospjeti među 2% najboljih u svojoj klasi, ukoliko imaju ličnog tutora koji može prilagoditi svoje nastavne metode stilu kojim student razmišlja i uči. ” U slučaju da tehnologija postane tutor koji se prilagođava, moguće je zamisliti ogromno poboljšanje u obrazovanju”, izjavio je Spector.
Ustvari, Memrise i Cerego već koriste ovu strategiju u izvjesnoj mjeri, praćenjem obrazaca putem kojih pamtimo i zaboravljamo informacije, ali bi se s vremenom mogli pojaviti sofisticiraniji pristupi. Drugim riječima, svi bismo mogli uživati u pogodnostima koje su nekada bile dostupne samo najbogatijoj djeci.
Spector je takođe istakao da su dizajneri već usavršili načine da kreiraju stimulativna okruženja – kroz video igre – koja bi mogla učiniti učenje mnogo zanimljivijim. “Imamo korisničke interfejse koji su tako uzbudljivi da ljudi svakodnevno provode sate igrajući video igre i mogu se pomoću njih obrazovati.” Daphne Bavalier sa Univerziteta u Ročesteru, Njujork, kaže da fokusiranje bez napora može poboljšati i perceptivno učenje – vrstu memorije koja omogućava učenje muzičkog instrumenta ili stranog jezika, a koja se obično gasi poslije djetinjstva.
Na kraju, Spectar kaže da se socijalne mreže takođe mogu koristiti za povećenje interakcije među studentima. “Od kolega studenata sam naučio koliko i na fakultetu”, rekao je publici na samitu. Zaista, jedan od razloga popularnosti aplikacija kao što je Memrise jeste i činjenica da korisnici mogu dijeliti svoja iskustva. Spector spremno priznaje da sve ovo može da zvuči pomalo nestvarno sada, i možda će privući samo odanije korisnike, ali očigledan entuzijazam sa kojim ljudi koriste aplikacije kao što je Duolingo sugeriše da postoji pravi interes. “To može biti dovoljno da bi se počelo”, kaže on. Smatra da je većina potrebne tehnologije već spremna – samo treba da se upakuje na atraktivniji način. Ako je tako, on vjeruje da može fundamentalno promijeniti naše društvo – možda čak i dovesti do ukidanja potrebe za školama. ” U prošlosti se činilo da morate u školu da dobijete formalno obrazovanje – nije bilo izbora nego da se ide u izolovana mjesta da se obrazuje, ali sada ne moramo to da radimo. Možemo to izabrati, ali i ne moramo.” Ili će možda univerziteti smanjiti broj godina koje provodite na kampusu – omogućavajući vam da završite školovanje učenjem na daljinu. A pošto to znači da nisu svi ljudi učili u jednom razredu – pruža se ličniji pristup – to može značiti da budući studenti mogu birati dijelove koji su najprivlačniji, izbjegavajući zamorne dijelove njihovog gradiva.
Uprkos njegovom očiglednom entuzijazmu, Spector priznaje da može biti neočekivanih mana ove vrste učenja, ako se ikada postigne… “Kako da se naučimo istrajnosti?” – upitao je publiku. “Ako je sve video igra, kako da naučite da se borite sa izazovom da čitavu noć čitate Čosera i napišete sažetak onog što ste pročitali?” Za mnoge, međutim, to je vjerovatno mala cijena za lakši put učenja koji nas čini malo pametnijim i kreativnijim.
Kao što je drugi govornik na konferenciji – Alexis Ohanian – osnivač Reddit-a kazao:”Internet je nokautirao svijet… On nam omogućava da naučimo šta god hoćemo. Tinejdžer sa pametnim telefonom ima veći pristup znanju nego što je imao neki predsjednik prije par decenija.”
KOMENTARI