Kamengradska tvrđava

Iznad današnjeg sela Donji Kamengrad, na nadmorskoj visini 417 m, oko 9 km od Sanskog Mosta nalazi se kamengradska tvrđava.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća k.č dio 2061, upisan u z.k. ul. 162, k.o. Donji Kamengrad, općina Sanski Most, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Ostaci starog grada Kamengrada vidljivi su na brdu iznad sela Donji Kamengrad. Srednjovjekovni grad se po prvi puta pominje 3. svibnja 1374. godine n.e. u kupoprodajnom ugovoru između lokalnih velikaša (Kreševljaković, str.21,1959.). Ta isprava u prijevodu glasi: “Kaptol crkve Zagrebačke potvrđuje da su pred njim Juraj sin Tomin, Jakša sin Petrov i Dragoš sin Radosavljev iz starog Vrsušja neki komad svog posjeda Zagradje kraj grada (castrum) meštra Ivana sina pokojnog kneza Dujma Blagajskoga i njegove braće, zvanoga Kamengrad, prodali rečenima meštru Ivanu, Nikoli, Babonigu I Stefanu sinovima pokojnog Dujma….za deset maraca kraljevskih dinara. Na dan našašća Sv. Križa 1374.”(Kreševljaković, str.21,22,1959.). Pošto je cijeli kraj bogat željeznom rudom, to je i razumljiv kontinuitet aktivnog života kroz dugo vremensk razdoblje. Prvi ostaci prapovijesnog života susreću se u neposrednoj blizini –u pećini Hrastovači, koja se nalazi južno od Sanskog Mosta. U okolini Starog Majdana pronađeni su materijalni ostaci iz prapovijesnog i antičkog perioda. Sličnom kulturnom sloju pripadaju nalazišta u Oštroj Luci, Staroj Rijeci i vezana su za gusto razvijenu mrežu saobraćajnica koji su omogućavali efikasnu ekspoloataciju željezne rude. Od nastanka Kamengrada, 1374. godine, pa do pada pod otomansku upravu 1499. godine, nema puno podataka.

Po Kreševljakoviću grad je sazidan 1346. godine, a pao je 1463. godine (Kreševljaković, H., 1953., str. 28). Sačuvana je predaja da su Osmanlije opsjedale Kamengrad punih jedanaest godina i da su ga osvojili tek onda kada je sa svojom vojskom na bojište došao sultan Fatih. Tada je u njegovo ime podignuta Musalla(1).

Ovu predaju prvi prenosi Benedikt Kuripešić, 1530. godine u svom putopisu. Nakon pada grada, vojne i političke aktivnosti se intenziviraju, a razlog tome je izuzetan strateški položaja Kamengrada.

Kada su zauzeli Kamengrad, Osmanlije su ga učinile sjedištem nahije koja je pripadala župi Sana. U gradu je bila smještena posada na čijem je čelu bio dizdar, dok je policijske poslove u podgrađu obavljao prvotno subaša, a kasnije vojvoda.

Župa Sana prvi put se spominje u povijesnim izvorima 1256. godine, kada se u ispravi stonobeogradskog kaptola navodi Aleksandar “comes de Zana”, a uz njega i Mojsije “comes de Vrbas” (Mrgić-Radojčić, str.244,2002.). Župan Vrbasa i Sane 1280. godine je Ivan od Gisinga, ali je već 1285. godine Radoslav Babonjić “gospodar Glaža, Vrbasa I Sane”. Zanimljivo je da se župe Sana i Vrbas javljaju u razdoblju između 1280. i 1283. godine u dubrovačkim izvorima čak 18, odnosno 12 puta kao područja iz kojih potječu robovi koji se prodaju u Dubrovniku, što govori da je stanovništvo navedenih župa u velikoj mjeri bilo nepokršteno (Mrgić-Radojčić, str.244,2002.).

Granice župe Sane nisu opisane ni u jednom sačuvanom izvoru. Prema popisu katoličkih župa zagrebačke biskupije 1334. godine, u sanskom kotaru nalazile su se slijedeće župe (koje su se mogle identificirati): Puharska, Kozara (Kozarac), Pobriježje, Oštra luka, Vrsušje (današnje selo Vrše, oko 3 kilometra sjeverno od Kamengrada), Mrin, Blagaj, Vodica, Japra i Trgovište (Mrgić-Radojčić, str.244,2002.).

Nešto kasnije, oko 1541. godine, osnovan je Kamengradski kadiluk,koji je u početku obuhvaćao po prilici teritorij koji je obuhvaćao do nedavno kotar ili srez Sanski Most. Od 1565. godine pa do sredine XVII stoljeća njegov se teritorij povećavao sve do Cetingrada. Vjerovatno su ovom kadiluku oko sredine XVI stoljeća pripadale i nahije Ključ i Bilaj(2). Krajem XVI stoljeća Kamengrad je bio u sandžaku Bosni, zatim do iza 1626. godine u sandžaku Bihać (Kreševljaković, str.28, 1959.).

Značajan rudnik u ranom razdoblju turske vlasti bio je “stari rudnik željeza koji je eksploatiran i pre Osmanlija” kod tvrđave Kamengrad, u selu Glogovica, i u njemu su se proizvodila topovska đulad, puščana zrnad I alatke. Danas nije moguće pouzdano ubicirati ovaj lokalitet, koji se vjerojatno nalazio u blizini sela Majdankića, par kilometara sjeverozapadno od Kamengrada (Mrgić-Radojčić, str.276,2002.).

Značaj utvrde Kamengrada počeo je opadati padom Bosanske Krupe 1565. godine.

Od 1624. godine Kamengrad je postao sjedište kapetanije, u koju su spadale i varošice Stari Majdan i Vakuf (Sanski Most), nakon čega je grad nešto oživio.

Ova varošica je propala krajem XVII.stoljeća, kada je sjedište kadije i kapetana prenešeno u Majdan.

Katolička župa u Kamengradu postojala je po svoj prilici od XIV. do XVIII. stoljeća. U popisu Zagrebačke biskupije od 1334. godine spominje se župa Cramen (Kamen?), za koju dr. P. Matković misli da bi mogla biti kasnija župa Kamengrad (Kreševljaković, str.31, 1959.), koja je oko 1655. godine spojena sa župom u Starom Majdanu. Za Bečkog rata (1683-1699) gubi se trag ovoj župi.

U raznim stranim izvorima Kamengrad se navodi različito: Kamengrad, Camengrad, Kamingrad, Kamergraid, Camengrae. Dolazi također i pod mađarskim imenom Kewar, Kywwar i Chivar. U turskim izvorima piše se uvijek Kamengrad (Kreševljaković, str.33, 1959.).