Septembar je zauvijek ostao značka na reveru školovanja.
Kraj ljeta. Kraj bezbrižnosti. Ulazak u novu dimenziju.
Koliko bitna je bila i ostala ta dimenzija govore uspomene zauvijek žive i zauvijek šarene.
Nevjerovatno je sjećanje koje dopire do prvih dana.
Također povezanost sa svim tim divnim ljudima s kojima smo provodili najveći i najznačajniji dio dana.I tako osam godina. Moji školski drugari će uvijek ostati u posebnom pretincu moga srca.
Naš učitelj. Naša zvijezda vodilja, neko ko nas je kao poslušnu vojsku usmjerio na prave vrijednosti. Neko ko nas je uzeo iz roditeljskih ruku i ponio u novi, nepoznati svijet.
Zato dragi đaci…bili veliki ili prvaci…otvorite srce za lijepe stvari. Gledajte očima bistrim od ljubavi. Vidite sve što neko čini za vas,cjenite pravo drugarstvo,hvatajte znanje u mreže koje će vas hraniti kad ostanete sami u čamcu života.
Škola je poslije mame najvažnija karika koja će vas obilježiti za dalje korake. Tablicu množenja možete zeznuti i digitronom,ali onaj osjećaj kad vam se srce zatrese pri pomisli na jedan izlet u petom razredu,ne može zamjeniti niti jedan stroj budućnosti.
Sretno.
Lejla A.P.
KOMENTARI