Austrijanci su oduvijek bili majstori u tome da na sto stave najrazličitije kulturne uticaje. Austrijski jelovnik čita se poput putopisa kroz evropsku kulturnu historiju, poput putovanja u prošlost.
Wiener Küche
Naša današnja sagovornica Adela Jahić, rodom iz Sarajeva, prije četiri godine preselila se u Beč.
Nova država, novi jezik, novi ljudi i, naravno, na toj listi je i nova hrana. Gdje god odemo, turistički ili ne, neizbježno je upoznavanje kulture tog prostora, a jedan od načina da upoznamo sredinu u koju smo stigli definitivno jeste hrana.
– S obzirom na to da idem u školu, nemam vremena za kuhanje, pa se često odlučim na nešto gotovo iz nekog od mnogobrojnih bečkih restorana. Iako postoji mnogo tradicionalnih restorana iz svih dijelova svijeta, McDonalds, Burger King i mjesta slična njima su definitivno nešto za šta se odlučuje većina mojih vršnjaka, govori Adela koja u Beču pohađa Višu ekonomsku školu.
Krajem 18. stoljeća u kuharskim knjigama na njemačkom jeziku počinje se pojavljivati izraz Wiener Küche, što znači bečka kuhinja. Tradicionalna bečka kuhinja obilježena je mnogim ranijim utjecajima doseljenika iz područja i država koje su nekada bile dijelom Austro-Ugarske monarhije. Zbog posebnog položaja i blizine Mađarske, Češke i Moravske, na bečkim menijima se često mogu naći jela iz ovih država i regija.
– Beč je mjesto sa različitim kulturama, što je meni, kao nekome ko je u Sarajevu jeo isključivo tradicionalna jela koja su specifična za naše područje, bilo jako čudno na početku. Azijski specijaliteti su definitivno neizbježni u gradu kao što je ovaj i nemoguće je ne probati ih, kaže naša sagovornica.
Kada neko spomene šniclu ili sacher tortu, kroz glavu vam prolazi samo jedan grad – Beč.
– Austrijska kuhinja većinom ima mesne specijalitete: bečku šniclu, kabanose koji podsjećaju na naš sudžuk, ali ono što se može smatrati pravim austrijskim nacionalnim specijalitetom je tafelspitz. To je junetina kuhana u goveđoj supi i servirana sa jabukama, hrenom i vlašcem – jelo kojem jednostavno ne možete odoljeti, govori Adela.
Iako postoji mnogo slanih poslastica, u ovoj kuhinji preovladavaju slatke.
– Već pomenuta sacher torta, savršena bečka štrudla od jabuka, knedle najčešće punjene voćnom marmeladom… ali ni ljubitelji čokolade nisu zaboravljeni. Koliko slatka jela preovladavaju, govori sama činjenica da jedno slatko jelo u svom nazivu sadrži riječ “Kralj” (Kaiser) – Kaiserschmarrn. To su usitnjene palačinke koje, osim što su savršen desert, mogu se servirati čak i kao obrok, istakla je Jahić.
Svaka regija u Austriji – Štajerska, Koruška, Ischgl i druge – ima svoje kulinarske preferencije. Negdje paprikaš sa začinima, negdje kuhani krompir i mesni lonac.
– Dva jako poznata dodatka jelima jesu krompir-salata koja već stoljećima dopunjava austrijske trpeze i druga, malo neobičnija stvar jeste ulje od bundeve koje se uglavnom jede uz razne krem-supe, dodaje.
Bez obzira na to gdje se nalazite u Austriji, imate šta probati, a svakako nećete biti razočarani lokalnom raznolikom, ukusnom, hranjivom, izvornom i velikodušnom kuhinjom.
Adela ističe da je glavni austrijski grad bogat bosanskohercegovačkim restoranima.
Poseban okus
– Gdje god da odemo, svi ćemo poželjeti otići u restoran sa našom tradicionalnom hranom. Kada sam tek došla u ovaj grad, bilo je čudno na izlozima pročitati velikim slovima ispisane nazive jela kao što su burek, ćevapčići, pa i baklava, iskreno će naša sagovornica.
Austrijska hrana ne razlikuje se puno od naše, ali ipak svaka kuhinja ima svoj poseban okus.
– Lijepo je isprobati okuse iz svih krajeva svijeta, ali, naravno, uvijek ću rado otići na neko naše mjesto i na tren se vratiti kući, zaključila je Adela Jahić za Moja BiH.
KOMENTARI