Azemina Kičin Aganović je najpoznatiji navijač Podgrmeča, od postanka kluba do danas.
Majka Azema, kako su je svi igrači od milja zvali, rušila je tabue jedne male sredine u kojoj je živjela.
Azemina Aganović, nije bila borac za prava žena, nego ponosita i dostojanstvena sanjanka, koja je voljela svoj klub iznad svega.
Sve bi to bilo mnogo teže, da nije imala podršku svoje porodice, a naročito supruga Osmana Abe Aganovića, koji joj je bio velika ljubav i podrška.
Azemino sve je bila utakmica Podgrmeča.U mladosti je po potrebi šila vunene čarape za igrače zbog nedostatka štucni.
Kada su se sinovi poženili i kćerke poudavale, pokušale su je prije odvratiti od utakmica, ali Azema je ostala vjerna Podgrmeču.
Dolazile bi joj prije na sijelo u vrijeme odigravanja utakmica, smatrajući da Azema neće imati obraza otići na utakmicu i ostaviti ih same u kući. Prije ulaze na vrata a Azema kraj njih napolje na utakmicu. Ubrzo su prije odustale i dolazile u posjetu samo kad bi znale da nema utakmica Podgrmeča.
Ni daljina, ni bolest nije mogla spriječiti Azemu sa ne prisustvuje utakmici Podgrmeča. Tako je iz zagrebačke bolnice dolazila vikendom kući samo zbog utakmica voljenog kluba.
Ni jedan sportski događaj ni manifestacija nije mogao proći bez prisustva Azeme.
Predsjednici kluba i opštine su se mjenjali, kao i brojni političari, samo je Azema bila i ostala uvijek prva uz svoj voljeni klub.
Dočekivala je i ispraćala mnoge sportske delegacije i klubove koji su posjećivali naš klub i grad. Ništa što je vezano za sport i Podgrmeč u gradu nije moglo proći bez Azeme. Ostale su vrijedne uspomene, zapisi i fotografije koje podsjećaju na ta vremena.
Svi igrači koji su igrali u Podgrmeču, sve su to bila Azemina djeca. Sve ih je voljela i one najbolje i one koji nisu igrali, sve ih je Azema hrabrila i podsticala na uspjeh, a oni su to cijenili i neizmjerno je voljeli.
Azema na utakmice nikad nije dolazila praznih ruku, uvijek bi nešto donijela da se igrači osvježe, pojedu, popiju ili zaslade.
Nezamislivo je bilo da se utakmica Podgrmeča odigra bez Azeme na mjestu isključivo rezervisanom za nju.
Često su joj se igrači obraćali za sve probleme koje su imali, jer Azema ih je znala saslušati i savjetovati. Javljali su se i dolazili u posjetu i kad bi završili nogometnu karijeru.
Azema je na stadionu, uvijek imala svoje stalno mjesto na drvenim tribinama, koje je bilo poznato svima i čuvano samo njoj u prvom redu do nogometnog travnjaka,.da bi mogla sve vidjeti, ustati i čestitati igraču koji kad bi postigao vrijedan gol, trčao njoj u zagrljaj.
Kada su na mjestu starih, izgrađene nove betonske tribine, Azema je među prvima uplatila svoju stolicu.
Azemina želja je bila da se ispod stolice na tribinama postavi metalna pločica sa njenim imenom na mjestu gdje je ona nekad sjedila, koja bi ostala da sjeća na nju.
Mnogo je Sanjana koji su trajno ostali zapamćeni kao veliki i vjerni navijači Podgrmeča, ali majka Azema je jedna i jedinstvena.
Zato vjerujemo da će jednog lijepog dana, prije početka utakmice Podgrmeča, biti postavljena trajno na tribinama jedna pločica ispod majka Azemine stolice, koja će svjedočiti o velikoj ljubavi prema jednom malom klubu.
-“U životu nisam ništa tako voljela,
ustvari, volim sav sport i naravno svoju familiju
… Ali Podgrmeč …”
govorila bi majka Azema.
Ado J.
KOMENTARI