Roman „Čovjek po imenu Uve“ Fredrika Bakmana je bestseler, koji je prodan u 4 miliona primjeraka u cijelom svijetu. Filmska adaptacija ovog romana, oduševila je ljubitelje evropske kinematografije.
Svakodnevna priča o našim predrasudama o ljudima koje srećemo ali ne poznajemo. Često se dešava da kad bolje upoznamo život i sudbine poznanika, žalimo zašto se nismo prisnije poznavali i družili.
Naša priča nije smještena u Švedskoj, gdje je sve tako lijepo i uređeno.
Ali glavni lik je Uve, koji je ne baš tako lijep koliko smrknut, ali uređen.
Uve je džangrizalo, jedan od onih koji upiru prstom u ljude koji mu se ne dopadaju, ali pravedan. Nekad mu je jezik brži od pameti, ali govori iz srca, ono što mu je na umu.
Da je kojim slučajem rođen u Švedskoj, njegov život bi bio Švicarska.
Umjesto velikog romana i filma dobio je malu priču na slabo posjećenoj stranici. Takva je njegova sudbina, isprepletena nesrećom i srećom, klizi po ivici kao po oštrici žileta koji ostavljaju duboke i nevidljive tragove.
Ne bih sada spominjao sve nesreće koje su pratile ovog velikog dječaka prilikom djetinjstva i odrastanja. Ali ga život nije mazio.
Kod Uve nema sredine.
Prema Uvi niste ravnodušni.
Ili ga volite ili ne volite.
Ne postoji treće.
Samo jedno.
Zato je Uve i samo je jedan Uve.
Ali svi imaju respekt prema Uvi i svi su istomišljenici
Uve je majstor lopte.
Uve je trideset petogodišnji profesionalni nogometaš, koji je igrao za dvadestak klubova u bogatoj igračkoj karijeri. Zvanično, karijeru je počeo u NK Podgrmeč Sanski Most, mada je njegova igra sa loptom počela kako zna za sebe. Nabrojati sve klubove velikog i ekipe malog nogometa, ne bi mogao ni junak ove priče.
Lopta je njegov život, a on majstor lopte.
Svi koji su gledali njegovu igru i umijeće su predviđali veliku i blistavu karijeru. Uve se zanosio igrom, a život se često poigra.
Kapiten najstarijeg kluba u regionu NK Sloga Bosanska Otoka je prvi strijelac ekipe sa šest postignutih golova. Sezona velikog nogometa je završila, ali za Uvu nema odmora. Počinje sezona malog nogometa u dvoranama, u kojem je Uve poseban majstor.
A mi nemamo za čime da žalimo, poznajemo Uvu i znamo da živimo u Bosni, zemlji krvi i meda.
KOMENTARI