Dijamant, Vedator, Zmajevi…, samo su neki od nadimaka koje je Marjan Mijajlović davao našim reprezentativcima u vrijeme kada su postizali najveće uspjehe u reprezentativnom dresu.
Njegov grub i hrapav glas bio je prepoznatljiv na “malim ekranima” i znak da na istim vjerovatno ide utakmica bh. reprezentacije koju je sa velikom strašću prenosio. Uvukao se Marjan tada pod kožu svakom navijači, vukli su ga za rukav gdje god bi se pojavio, ali nikada ga to nije ponijelo. Sa svakim bi, poznavao ga ili ne, ispričao se, popio piće… Upravo ta brojna poznanstva danas smatra svojim najvećom kapitalom.
Ipak, privatni problemi su u posljednjih nekoliko godina Marjana odveli sa scene. Poznata je priča o prelasku na Islam, mikrofon i slavu je na jedno vrijeme zamijenio hiltovkom, nošenjem kauča i ormara, ali u tim vremena spoznao je i ko mu je pravi prijatelj.
O onome što danas radi i brojnim drugim stvarima Marjan Mijajlović je govorio za Reprezentacija.ba.
“Novinarstvom se bavim povremeno, tu sam ako Senadu Hadžifejzoviću nešto zatreba na FACE televiziji. Sada imam sasvim nekih drugih planova, jeste to povezano sa novinarstvom, ali ne i sa komentarisanjem. Nisam rob toga. Hobi mi je YouTube, pokrenuo sam svoj kanal i tu onako održavam kontakt sa rajom. Ovo su vremena u kojima ne možeš puno ni planirati. Evo, vidite i sada da su špekulacije ponovo oko Evropskog prvenstva, da li će biti gledalaca…”, priča nam Mijajlović.
Prošle godine Mijajlović je izazvao veliku pažnju javnosti kada je otkrio čime se bavio za vrijeme izbivanja iz medija
“Selidbe i to? Jok, bre, ne radim s tim više. To je bilo onako za neku prvu priliku dok se nisam aktivirao u nekim segmentima. Znate, bila mi je potrebna pauza nakon svih tih nekih dešavanja koja su bila oko mene, bilo je dosadno i odgovarati na sve te silne poruke i zato mi je trebalo jedno vrijeme da odmorim od svega. Sada kada sam se ponovo aktivirao, nema više ni onih glupih priča koje su se vezale za moje ime u medijima. Mene to toliko nije ni interesovalo jer medije ne pratim mnogo. Ovo danas nije novinarstvo, nije dno dna, nego ispod dna. Ako to i postoji. Svaka šuša i buša sebe naziva novinarom. U početku sam čitao te komentare koji me se tiču, mislio sam da to ima veze s logikom, ali ispostavilo se da većini to služi za ispoljavanje frustracije. I sada na društvenim mrežama tu i tamo se pojavi koji ‘padobranac’ kojeg brzo blokiram. Nemam više snage za to. Sa CV-om koji imam i milion pročitanih knjiga neću da se spuštam na nivo ljudi koji ne znaju da sastave prosto-proširenu rečenicu. Kriv sam što sam dozvolio da miševi kolo vode i pričaju gluposti.”
Posao komentatora je usporedio sa – ženom.
“Kada žena prođe, jedan muškarac će reći da lijepa, drugi da nije nešto… Tako je i sa ovim poslom. Ne možeš svima valjati. Imam i ja komentatore koji možda nisu po mom ukusu, uz čiji glas ne uživam, ali nikada si neću dozvoliti da protiv bilo koga šta ružno kažem javno. To je po meni stvar odgoja. Isto tako, dosta ljudi sebi daje za pravo da komentarišu stvari o kojima nemaju pojma. Pa, ne mogu ja Senadu Hadžifejzoviću držati predavanje o politici ili nekom muzičkom uredniku o muzici. Kad budemo kao narod naučili da se ponašamo, bit će bolje. Povraća mi se od toliko tih stvari. Moj pogled na svijet je drugačiji.”
Jedno vrijeme je, kaže nam, radio i kao konobar u Švicarskoj. Od časnog posla nikada nije bježao.
“Tačno je da sam radio kao konobar i da sam deset puta više zarađivao nego kao novinar. Neko će možda reći ovo ili ono, ali moj život je moja stvar i imam pravo da se borim za opstanak kako god želim. Ne moram nikome polagati račune. Ne vidim problem da za sedam godina u Los Angelesu prodajem pljeskavice ako će to zadovoljiti moje interesne sfere. Budimo realni, od tapšanja po meni se ne živi. Jesam emotivan tip, ali sam isto tako pragmatičan. Malo je ljudi koji su u proteklim godinama pitali kako je Marjan. Sreća mi je da znam pročitati prave ljude, ipak sam odrastao u velikim gradovima, puno čitao i družio se sa pametnim ljudima. To ti daje neko iskustvo. Zato se ne zamaram sa tim stvarima, život je suviše kratak da bismo se obazirali na to.”
U novinarstvu je Mijajlović bio više od 30 godina. Nema dilemu po pitanju toga gdje mu je najljepše bilo.
“FACE televizija! Tu sam radio sa najboljim novinarom na području bivše Jugoslavije Senadom Hadžifejzovićem. Ne govorim to zato što smo dobri prijatelji, zaista je tako. Kao novinar sam se najbolje osjećao radeći s njim jer sam imao mogućnost za moju kreaciju, atmosfera je bila na visokom nivou… Za Senada bih radio tri života. Kada te jedan takav čovjek odabere da radiš s njim, briga me onda šta rođeni brat misli o meni (smijeh). Mi smo u to vrijeme stvarno pomjerali granice. Dok nismo počeli da radimo prijenose reprezentacije, program bi obično počinjao pet minuta pred utakmicu, a kod nas je i po dva sata ranije. Nekada i četiri rana ranije. Pravili smo reportaže, zanimljive priloge… O državi u kojoj reprezentacija igra ljudi su mogli saznati od a do ž. E, zbog svega toga više sebi ne dozvoljavam da slušam svakakve priče. Možeš da mi pričaš samo ako znaš više od mene. Senad o kojem pričam može i da me po cigare pošalje”, kroz smijeh dodaje Maki.
I danas je u kontaktu sa pojedinim fudbalerima iz reprezentacije.
“Možda ih danas ne komentarišem, ali nisu fudbaleri blesavi. Znaju oni da njihov komentator voli Bosnu i Hercegovinu, nema potrebe da pričaš priču. Nisam samo dobar sa fudbalerima već i sa momcima iz ostalih sportova. Skoro sam, primjerice, uradio veliki intervju sa košarkašem Kenanom Kamenjašem za kojeg je do tada malo ljudi čulo. Moj posao novinara je da afirmišem mlade sportiste koji to zaslužuju kvalitetom i ni sa jednim od njih nikada nisam imao ni najmanji problem. Sve su to ‘kul’ momci. Kao profesionalac, znao sam gdje je granica i ona mora postojati da bi sve to moglo funkcionisati kako treba. Sada kada ih spominjemo, najteže mi je pročitati gluposti kako se neko od njih ne trudi, kako je ovakav ili onakav, a nemaju pojma koliko svi oni ginu za ovu zemlju. Loš dan se može svakome desiti.”
Milojko Pantić ima “Tribine se žute – sve je u narandžastom”, Baho svoj “Cambio”, a Marjan…
“Bilo je bisera, u brzini, niko nije savršen. Jednom sam rekao: Poštovani gledaoci, a sad da čujemo minut ćutanja. Ih, ko nema lapsusa. A taj dan sam komentarisao 12 sati, ne znam kako sam uopšte znao ko je koji igrač… Nije problem u lapsusu, problem je u neznanju, kada imaš problema s onim osnovnim stvarima.”
Interesovalo nas je i da li bi nešto promijenio u svom životu
“Manje od nule – ništa. Zadovoljan sam sa onim što sam napravio, a tu nemam namjeru stati. Ima nekih planova, ne bih sad otkrivao. Ne mora sve biti vezano smo za komentarisanje, za novinarstvo. Ovaj posao je limitiran, od novinarstva ne možeš imati kuću sa bazenom ili Ferrarijem, mada nisam nikada ni maštao o tome. Najveći kapital su mi ljudi koje sam upoznao kroz ovaj posao i s kojima sarađujem, pijem kafe.”
Zmajeve će u narednom periodu voditi Bugarin Ivaylo Petev.
“Mene je nerviralo što se toliko odugovlačio taj izbor selektora. Na kraju je povjerenje ukazano Petevu i, ništa, treba dati čovjeku podršku. Na kraju kada prođu kvalifikacije, sabrat će se bodovi i vidjeti je li to ono što smo očekivali ili ne. Kada gubiš, svi će biti protiv tebe, a čim kreneš pobjeđivati… Svugdje je raja ista. Neće Petev biti najbolji trener ni ako izgubi protiv Finske, niti će biti najbolji ako ih dobijemo s 3:0. Moram priznati, da imam osjećaj da ćemo ih dobiti.”
U prošlosti Marjanu su zamjerali što je znao biti previše optimističan.
“Napadali su me da pretjerujem u pozitivi. Nije to istina. Uostalom, zar trebamo biti negativni, živjeti u dobu mračnih informacija? Pa, nije srednji vijek. Previše paničarimo. Ova reprezentacija ima budućnost sa igračima poput Prevljaka, Demirovića, Hasića… i siguran sam da ćemo kad-tad opet ići na neko veliko takmičenje. Moramo samo razmišljati u tom smjeru. Meni je nedopustivo da ispustimo igrače kao što je Husein Balić koji s LASK-om igra finale Kupa Austrije. Traži ga Southampton. Isto tako mislim za Sašu Kalajdžića iz Stuttgarta koji je također porijeklom iz BiH. Moramo misliti na sve te momke”, poručio je Mijajlović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
KOMENTARI