.Gdje god da se pojavi, „mercedes 220 C“ iz 1964. godine, čiji je vlasnik Boško Trkulja iz sela Koprivna, nadomak Oštre Luke, izaziva veliku znatiželju i divljenje.
„Oldtajmer“ izgleda zaista impresivno, a ponosni vlasnik kaže da se trudi da njegov ljubimac uvijek bude čist, izglancan i sjajan.
„Nikada nisam otišao u vožnju, a da ga nisam oprao, usjajio i ulaštio. Koliko volim da ga vozim, isto toliko obožavam da ga čistim i poliram. Radim to s puno ljubavi i uživancije i tako prekraćujem penzionerske dane.“, kaže Trkulja. Dodaje kako je svoga „merdžu“ nabavio prije šesnaest godina u Holandiji, te ga je potom uvezao u Njemačku, gdje je proveo nekoliko decenija na privremenom radu. „Uvijek mi je bila želja da nabavim jedan takav „mercedes“ i kupio sam ga slučajno.
Njegov vlasnik je bio jedan stari Holandez i jedva sam ga nagovorio da mi ga proda. Zanimljivo je da sam ja tek drugi vlasnik automobila.“, pojašnjava Trkulja. Kaže da se nakon penzionisanja vratio u rodnu Koprivnu i sa sobom dovezao svoga ljubimca, ističući kako je imao dosta administrativnih problema da ga uveze i registruje. Trkulja objašnjava da je njegov automobil „kupe“ , te da je u svoje vrijeme predstavljao zadnju riječ tehnike, udobnosti i elegancije.
Motor radi na principu „ajnšprica“ ili direktnog ubrizgavanja goriva u motor, što je bila tehnološka novina u razvoju motora koju je „Mercedese“ započeo primjenjivati baš u to vrijeme. Njegova jačina iznosi 1600 kubika ili 120 konjskih snaga i razvija solidnu brzinu, a Trkulja kaže kako se i danas može potrkati s automobilima novijih generacija. „Mislim da im nije sasvim jasno kada moj „merdžo“ projuri pored njih. U retrovizoru im često vidim izraz čuđenja na licima.“, sa smijehom kaže duhoviti vlasnik.
Tvrdi kako je na automobilu sve originalno, te da dijelove koji se pokvare ili dotraju naručuje direktno iz „mercedesovih“ prodavnica u Njemačkoj. Kaže kako se i danas mogu kupiti svi potrebni dijelovi, premda je njihova cijena vrlo visoka. Svojim ljubimcem uvijek privlači pozornost, bilo gdje da se pojavi. „Čim ga parkiram , odmah se tu zadesi neko da me upita nešto u vezi s automobilom. Zatim ga zagledaju sa svih strana, zaviruju i dive se.
Nerijetko zamole da im podignem poklopac kako bi pogledali motor.“, ponosno kaže ovaj njemački penzioner. Dodaje da u poslednje vrijeme često sudjeluje na susretima vlasnika „oldtajmera“ koji se održavaju u našoj zemlji i van njenih granica, a jedan od takvih susreta odrržan je u Sanskom Mostu prije sedmicu dana. Kaže kako je imao i nekoliko ponuda da proda svog „oldtajmera“. „Moram reći kako su to bile vrlo ozbiljne ponude, ljudi su davali dosta novca.
Međutim, od svog „merdže“ nikada se ne bih mogao rastati, nema tih para za koje bih ga prodao.“, kaže Trkulja na kraju našeg razgovora.
Zlatan Čekić
KOMENTARI