Mogao ju je satima posmatrati
Kako se smije
Zavijena u crno.
svjetlost najljepšu je isijavala
Očima punim zelenila.
I plavetnila
Očiju njegovih:
njenih!
Mogao ju je satima voljeti.
I najnježnije riječi kazivati. Njoj.
Jedinoj.
Mogla ga je satima dovama grliti
I k dovama njegovim hrliti
I ljubav sviti.
U hladu Njegovom voljom Njegovom biti.
Mogla je satima osluškivati:
Riječi što šapuće;
Brige i ljubavi pune.
Satima.
Danima.
Mogli su.
A oni
Životom željeli su
Rijekom džennetskom
zajedno da zaplivaju
Kad svim lađama dunjaluka –
-onim njima suđenim –
Zajedno, voljom Njegovom,
Proputuju.
Autor: Jasmina (Smajlović) Bastah
KOMENTARI