Moja ulica je bila jedna od najkraćih u gradu. Počinjala je sa dvije specifične kuće sa obe strane ulice a završavala se poprijeko pruženim željezničkim kolosijecima. Po tom završetku je dobila ime.
Danas to nazivaju slijepom ulicom, možda je i bila, da nisam znao.
Na ulazu u ulicu sa lijeve strane, bila je kuća koja je danas u mojim snovima, kuća iz bajke.
Velika prizemna kuća sa velikim trijemom na ulazu, urađenim od izrezbarene grmečke hrastovine. Na trijem se ulazilo kroz zglobna vrata visine rukohvata, odnosno ograde na trijemu. Vrata su bila kao preslikana vrata sa “saloona” iz omiljenih western filmova.
Oko kuće je bila uredno podrezana živa ograda i travnata površina. Ogromno dvorište na kraju kojeg je bila pomoćna zgrada od pečene cigle, gdje je pod jednim krovom bila ljetna kuhinja, šupa, ostava i mala radionica. Sva djeca iz komšiluka bi se voljela igrati u dvorštu ispod ogromnog duda, a odmarali bi se na drvenoj klupi ispod hlada od širokih listova gusto izraslog grožđa.
Stariji bi okretali čekrk izvlačeći limenu kantu sa hladnom vodom iz kamenom ozidanog bunara. Ja bih koristio vrijeme da se provozam na jedinom dječijem biciklu u ulici, koji je imao dva pomoćna točka i spašavao me od neizbježnih padova.
Na desnoj strani ulice je bila jedina kuća na sprat u cijeloj ulici. Nije to bila jedina stvar, što ju je razlikovalo od ostalih kuća. U produžetku kuće se nalazila stolarska radiona a iza nje nastrešnica za lagerovanje i sušenje drvene građe.
Radiona je bila prava mala manufaktura, uspješan kolektiv, na granici zabranjenog u socijalističko vrijeme. Uredno složene daske su nam bile dobar zaklon za vrijeme pubertetske igre zaloga. Daske su poznatije po korištenju kao bina, za mnoge sanske bendove koji su se željeli otisnuti u zvijezde sa dasaka, koje život znače.
Ostale kuće su ličile jedna na drugu, socijalističke prizemne planske kuće, pet sa lijeve strane, pet sa desne strane ulice. Osim što su sve kuće ličile jedna na drugu, bile su kao vojnici, pravilno poredane u nizu.
Geometar je razmjerio kao pod špagu, udaljenost kuća od ulice. Vrijedne naše majke su prostor između kuća i ulice iskoristile kao bašte pune cvijeća i zelenila. Uživale su i ponosile se svojim baštama, takmičile se čija će bašta bili ljepša, a mi smo morali paziti da u svojoj razuzdanoj dječijoj igri ne pogazimo njihov trud.
Mala ulica, a djece kao u bajci.
Što nas je bilo, mašala …
KOMENTARI