Nekadašnji frontmen zagrebačke grupe Drugi način, nije ni slutio da će jedna patriotska pjesma snimljena 1992. godine postati simbol i nesuđena himna.
Ismet Kurtović rođen u Sanskom Mostu, svoju je muzičku karijeru ostvario kao frontmen i autor jednog od napoznatijih “baladnih” bendova bivše Jugoslavije, zagrebačkog Drugog načina.
Ali kada je počeo rat u BiH, umjesto o romantičnoj ljubavi, njegova pjesma govori o ljubavi prema domovini – Bosni i Hercegovini.
Ismet i njegov brat Fikret napisali su ovu pjesmu, a u njenom snimanju sudjelovali su svi koji su bili na neki način vezani uz BiH i tada su živjeli u Zagrebu.
Bio je to najljepši muzički izraz podrške našoj zemlji.
Ja sam jako ponosan na tu pjesmu. U to vrijeme, kada smo snimali, ljudi uopće nisu znali ni kako se zovu, ni šta će biti, ni na kojoj su strani. Mislim da sam tada ima “kliker” i skužio šta je bitno. Uradio sam pjesmu za Bosnu i Hercegovinu gdje sam pokušao okupiti sve ljude koje sam lično poznavao iz naše zemlje. Bilo je dosta problema, neki su pjevači mogli doći na snimanje u Zagreb, a neki ne – priča Kurtović.
Tu pjesmu su, naime, pjevali Amir Kazić -Leo, Željko Bebek, Fikret Kurtović, Toni Janković, Zele Lipovača, Deja Mušić, Senad Galijašević, Čeha iz Divljih Jagoda, pa djevojke iz Zagrebačke džamije, franjevački zborovi, statirale su prve izbjeglice, bilo je i Srba pojedinaca…
Prema riječima Kurtovića, ta pjesma bi trebala biti i danas aktuelna i da se više sluša, obzirom na sveukupnu situaciju u Bosni i Hercegovini. No, ono što je istakao kao problem jesu autorska prava na tu kompoziciju.
KOMENTARI