Nekako mi pade na pamet vic o liku koji živi u ulici Nikole Tesle a nema struje. Pa tako „SLOBODAN“ umro u zatvoru, „RADO-VAN“ isto trune u zatvoru, a „MLADIĆ“ će dočekati smrt u zatvoru. Nekako su mi tragikomični, sve su im nešto želje suprotne sa realnošću i mogućnostima, baš kao i imena.
„Ko je prvi počeo rat? Pa muslimani bre, ko će prvi da počne, ubiše bre nedužnog čoveka na svadbi. Alija je hteo muslimansku državu da pravi bre. Mi smo se samo branili od mudžahedina.“
Ovo su konstatacije većine srpskog življa, koji su prethodnih dana izjavljivali podršku svome đeneralu a ustvari običnom monstrumu, zlotvoru i zločincu Ratku Mladiću koji je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora za ratne zločine i genocid, iako nije osuđen za genocid u šest općina u kojima je jasno izvršeno etničko čišćenje, ipak nije bilo dovoljno ubijenih da bi se okarakterisalo kao genocid. Ne može me niko ubijediti da je se nešto promjenilo od tih devedesetih. Nikada se niko nije ogradio od tih zločinaca, zločinačkog režima i niko nikada nije priznao svoje zločine.
Srbija je na čelu sa Miloševićem koji je prvobitno bio „komunista“, došao je na vlast uz pomoć Ivana Stambolića tadašnjeg predsjednika Srbije i svog dugogodišnjeg prijatelja, nedugo zatim Milošević ga je poslao u „vječna lovišta“ i počeo da kuje snove o Velikoj Srbiji, (Inače knjiga o velikoj Srbiji je jedna fantastična knjiga, pogledajte u svim većim knjižarama na odjeljenju za bajke). Nakon što su Hrvatska, Slovenija i BiH izvršile referendum jer nitko nije želio da ostane u Srboslaviji, Srbi su se odjednom osjetili napadnutim.
Da je laž dio srpskog života, uvjerio sam se kroz protekle godine koliko već pratim politička dešavanja. Nemojte mi molim vas reći da ne generalizujem, jer ću vam reći nešto neumjesno i ružno a to ne želim. Srbijanski, Srpski, Četnički kako već želite predstavnici uglavnom posežu za lažima, i to je ono što me je navelo da po prvi put subjektivno pišem neko opažanje, kritiku i komentar u svojoj kolumni. Ne mogu da pojmim da građani koji žive u BiH, svih starosnih skupina, od mladog do starog, imaju ispran mozak.
„Sud u Hagu je politički sud koji sudi nevinim srpskim herojima“
„Muslimani su ubijali, ja znam da Ratko nije nikoga ubio, on je nevin, on je samo branio svoj narod.“
„Ja sam Ratko Mladić“
„Trebali su ga osloboditi“
„On je heroj i legenda“
I tako dalje i tako dalje, već mi se povraća. Jadni su svi oni kojima je Ratko Mladić heroj, jadna je ona država (Srbija) kojoj je Ratko Mladić heroj, koja je godinama skrivala i štitila ratne zločince, država koja ne želi da se odrekne fašističkog četničkog sistema koji je Balkan zavio u crno. Država koja ne želi da prizna genocid u Srebrenici. Država koja radi na destabilizaciji cijele regije provodeći svoju bolesnu politiku. POVRAĆA MI SE.
Vučiću, ti si do jučer šetao brdima iznad opkoljenog Sarajeva u kojem su ubijana nevina DJECA, jeste NEVINA. Razvlačili ste pamet Bošnjacima ispaljivajući granate i projektile na Pofaliće i Velešiće jer tamo biva nema puno srpskog življa. Ti si Vučiću želio da ubijaš 100 muslimana za jednog Srbina. Vučiću, Vuk dlaku mijenja ali ćud ne, to je upravo ono što opisuje tebe zajedno sa tvojom jadnom državom koju vodiš.
Jeste Vučiću, vrijeđam tebe i tvoju državu jer vi vrijeđate nas i naše šehide, naše gazije i naše heroje želeći ih uporediti sa vašim zločincima, želite napraviti od nas zločince a od vas žrtve. E pa neće moći. Za mene ste neprijatelji sve dok podržavate i branite zločin i zločince, sve dok ne priznate svoja zlodjela. Vi ste kao država potpomagali svoj Srpski narod u BiH, vi se danas proglašavate Ratkom Mladićem, vi se suosjećate sa njim. To vam ne mogu oprostiti.
Kako bi se ti osjećao da je živ Hitlerov fašizam? Da ti neki Njemački fašista kaže kako u Jasenovcu nije bio genocid, kako ste vi Srbi bili zločinci, kako ste vi prvi napali Njemačku koja je pokrenula svjetski rat?
Da li bi to oprostio i da li bi ravnodušno gledao na to?
Ne bi, ne bi nikako.
Nisam mogao da objektivno komentarišem i iznosim historijske činjenice i dokaze, naprosto nisam mogao, još uvijek se nisu pronašli posmrtni ostaci nedužno ubijenih i razbacanih po masovnim grobnicama. Previše je žrtava, previše je napada, previše je agresije da bi sve stalo u jednu priču, znate Vi to jako dobro, sve znate jer je sve bilo planirano.
U jednoj rečenici ću pokušati napraviti zaključak. Srbija je dužna priznati žrtve koje je prouzrokovala, dužna je priznati genocid koji je potpomogla, dužna je ograditi se od Četnika i fašista, u protivnom nema suživota i nema pomirenja. Ne možemo čistu ruku pružiti krvavoj ruci dojučerašnjeg dželata maloljetne djece, žena, staraca, mladića i ljudi Bošnjačkog roda. Ne možemo, ne ide čisto i nevino sa krvavim i prljavim. Kada operete svoje ruke od krvi nevino ubijenih, onda se možemo nečemu nadati, do tada sve one koji za sebe kažu da su Ratko Mladić, za sve one koji kažu da je on heroj i legenda, ja za njih kažem da su zločinci, da su četnici i da su fašisti. Oni su za mene, za ovu državu i njen narod „persona non grat
izvor postscriptum
KOMENTARI