Prije nekoliko dana objavljeni godišnji stručni bilten Instituta za privredni inžinjering (IPI) iz Zenice nije donio nikakva iznenađenja kada je riječ o prosječnoj starosti bosanskohercegovačkog voznog parka. Brojka o starosnom prosjeku je, već tradicionalno, narasla, ovaj put na 17,07 godina, što znači da je sve više vozila koji ne ispunjavaju moderne ekološke standarde.
Podatak da je čak 27,81 posto vozila starije od 20 godina u nekim zemljama upalio bi znak za uzbunu ali kod nas i dalje vlada razmišljanje “uvijek može gore”.
Tako i predstavnici već spomenutog Instituta očekuju da ove godineprosječna starost vozila naraste na 17,5 godina ukoliko se ne pooštre propisi o uvozu polovnih automobila. Ogroman broj uvoznih polovnih vozila godinama je mogao kvantitetom nadomjestiti kvalitet. No, svemu dođe kraj. Prije šest godine – kada je BiH liberalizirala propise o uvoznu polovnjaka koji ispunjavaju Euro 3 emisionu normu – bilo je riječi o vozilima starosti najviše do 12 godina.
Kako su vodeći proizvođači već krajem prošlog milenija u ponudi imali motore s Euro 3 standardom, tako je u međuvremenu starosna granica za uvoz u BiH evoluirala na 18 godina.
Godine prolaze, a i dalje se samo priča o pooštravanju propisa, eventualnom uvođenju Euro 4 standarda kao minimalnom uvjetu za uvoz.
Na početku primjene zakona o liberalizaciji uvoza polovnih vozila odnos novoregistriranih rabljenih i novih automobila bio je 3:1, prošle godine 10:1.
Drugim riječima: Na jedan novi putnički automobil uvezeno je deset polovnih! Povećanjem starosti uvoznih polovnjaka smanjuje se njihov “kvalitet”, time i osnova za naplatu poreza, na kraju i prihodi u državnu kasu. Ako se ovome doda uništavanje tržišta novih vozila, zatvaranje ovlaštenih prodajno-servisnih salona, slika je potpuna. Situaciju najbolje ilustriraju poređenje prodaje novih vozila u BiH sa zemljama regiona.
U BiH je prošle godine kupcima isporučeno jedva šest hiljada novih automobila, u Srbiji 20.000, u Hrvatskoj skoro 35.000, Sloveniji blizu 60 hiljada.
Pored već hronične besparice jedan od razloga slabe prodaje novih vozila su neshvatljivo liberalni propisi o uvozu polovnjaka koji ispunjavaju minimalno Euro 3 emisione propise, mada je EU već stigla do norme Euro 6. Čak je upitno da li automobili koji se voze našim cestama ispunjavaju ekološke standarde iz svojih saobraćajnih knjižica. Frapantna je činjenica da se mjerenje emisije štetnih gasova vozila na tehničkom pregledu ispituje tek “reda radi” ali zato regularno naplaćuje.
Nijedno vozilo nije “palo” na tehničkom pregledu zbog povećane emisije štetnih gasova jer ne postoji zakonska mogućnost da se to desi!
Istina je da posljednjih godina svjedočimo mjerama nekih kantonalnih vlada o isključenju iz saobraćaja vozila bez katalizatora (ili automobila koji ispunjavaju tek Euro 1 standarde), međutim radi se o populističkim potezima. Ne samo da je nemoguće da policija na ulici provjerava ugradnju katalizatora, već je potpuno besmisleno i pravno neutemeljeno iz saobraćaja isključivati vozila koja imaju regularan tehnički pregled.
Osim fanatičnih ljubitelja oldtimera niko ne vozi iz obijesti star automobil ali vlasti trebaju donijeti sveobuhvatne mjere za “lakše disanje stanovništva”.
Pooštriti uvoz polovnjaka, uvesti rigoroznije tehničke preglede, dodatne namete na automobilske zagađivače i olakšice za ekološki prihvatljiva vozila, zabraniti prodaju goriva sa većim sadržajem sumpora… I ono najvažnije: Poboljšati ekonomski i pravni ambijent u državi da kupovina novijih vozila postane pristupačna većem broju građana.
Radiosarajevo.
KOMENTARI